- Piše: Milan Mišić
Nova godina je opet od stare preuzela čitav prtljag globalnih konflikata, kriznih žarišta i svekolikih rizika, što je apsolutna garancija da nam u sledećih 358 dana (sedam smo već potrošili) neće biti dosadno.
Pogotovo zato što je po starom nastavio i glavni svjetski zabavljač, američki predsjednik Donald Tramp. Tek što je završeno iščuđavanje zbog njegovog tvita u kojem se hvalio kako je njegovo dugme za lansiranje nuklearnih raketa mnogo veće i moćnije od onoga koje posjeduje sjevernokorejski lider Kim Džong Un, tu vijest smijenila je nova, takođe sa globalnim odjekom.
Riječ je o knjizi ,,Vatra i bijes: Trampova Bijela kuća iznutra”, poznatog američkog novinara Majkla Volfa, kolumniste uglednih časopisa kao što su ,,Njujork magazin”, ,,Veniti fer” i dnevnika poput londonskog ,,Gardijana” i američkih novina ,,Ju Es tudej”.
Njena prodaja je počela čim je otkucala ponoć između četvrtka i petka (mnogi su čekali u redovima ispred američkih knjižara da je kupe, kao svojevremeno kad su objavljivani nastavci avantura Harija Potera). Poslije objavljivanja nekih odlomaka u štampanim i onlajn medijima i publiciteta koje je to proizvelo, postala je instant bestseler - sa početne pozicije od 48.449. mjesta na rang-listi ,,Amazona” postala je broj 1.
,,Vatra i bijes” je, prema prvim ocjenama, dosad najdetaljniji uvid u ono što je u proteklih godinu dana bilo opšte mjesto: da središte izvršne vlasti u Americi funkcioniše izuzetno haotično i da je ,,najmoćniji čovjek svijeta” u očima njegovog okruženja najsličniji ,,ćudljivom djetetu”.
Za komentatora ,,Gardijana” riječ je o ,,otrovnoj čorbi svađa personala, neorganizovanosti i ponašanju koje je alarmantno”.
Knjiga za koju autor tvrdi da je zasnovana na razgovorima sa više od 200 sadašnjih i bivših ljudi iz Trampovog okruženja opisana je i kao zbirka tračeva čija se vjerodostojnost može dovesti u pitanje – i od strane Bijele kuće već jeste – ali, kako je to ocijenio Džon Sopel, urednik Bi-Bi-Si-ja za Sjevernu Ameriku, ,,čak i ako je samo polovina od iznijetog tačna, to je zastrašujući portret jednog paranoidnog predsjednika i haotične Bijele kuće”.
Među mnoštvom pikanterija koje je objelodanio Majkl Volf su i one da je Tramp bio šokiran i istovremeno uplašen svojom izbornom pobjedom nad Hilari Klinton, jer mu je prvobitni cilj bio samo da izborni publicitet iskoristi za lansiranje sopstvene TV mreže.
Prvo suočavanje sa realnostima doživio je prilikom inauguracije, kada su njegovo slavlje odbile da uveličaju popularne holivudske i muzičke zvijezde (neke su, međutim, učestvovale u demonstracijama protiv njegovog izbora priređenim toga dana).
Po useljenju, Tramp je svoju zvaničnu rezidenciju doživio kao ,,uznemirujuću”. On i supruga Melanija su se uselili u odvojene spavaće sobe, što je bilo prvi put od kako su to, prije nešto više od pola vieka, učinili Džon i Žaklina Kenedi.
Štaviše, Tramp je insistirao da dobije ključ za zaključavanje svoje sobe, što je naišlo na žestok otpor pripadnika Sikret servisa koji su insistirali da ne budu dovedeni u situaciju da u nju, u nekim vanrednim okolnostima (koje su uvijek moguće, mada ne i vjerovatne) provaljuju.
Pored jednog televizora s velikim ekranom u svojoj spavaćoj sobi, Tramp je zatražio da mu se instaliraju dodatna dva (ranije je već iznijeto da u gledanju televizije, kablovskih informativnih programa, provodi i po četiri sata dnevno).
Trampa i prvu damu Melaniju (kao i ranije predsjedničke parove), opslužuje posada od oko stotinu sobarica, batlera, kuvara i drugih. Dok su raniji predsjednici pristajali da se podrede postojećim običajima i pravilima, Tramp je insistirao na sopstvenim. Jedno od njih je i da niko ne smije da dodirne njegovu četkicu za zube, jer se strašno plaši bakterija i mogućnosti da bude zaražen.
Volf otkriva i Trampovu sklonost da se udvara suprugama svojih prijatelja (i da se hvali da je spavao s njima), što je donekle u skladu sa njegovim uvjerenjima objelodanjenim u završnici predizborne kampanje o tome kako ,,kad si moćan ženama možeš da radiš šta god poželiš”.
Od političkih pikanterija u prvi plan se iznosi uvjerenje većine saradnika da Tramp ,,mentalno nije sposoban” za posao kojeg se prihvatio, zatim nastojanja bivšeg glavnog stratega Stiva Benona da obuzda Trampovu ćerku, sina i zeta, kao i navodni dogovor zeta Džareda Kušnera i Ivanke Tramp da će, ukaže li se prilika, ona biti ta koja će se kandidovati za predsjednika.
Sam Tramp je na sve ove navode reagovao bijesno, tvitujući da je knjiga ,,puna laži, pogrešnih navoda i nepostojećih izvora”. Bijela kuća je izdavaču poslala zvaničan zahtjev da se knjiga ne pušta u prodaju, što je ignorisano. Pravni stručnjaci, inače, ne vjeruju da će biti podnijeta zvanična tužba.
Medijska halabuka koja je ovim povodom podignuta svakako je zabavna, ali i prilično obeshrabrujuća. Jer, riječ je o predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država.
(Autor je bivši
glavni i odgovorni
urednik ,, Politike’’)