- Piše: Marko Lopušina
O Tesli poslednjih godinu dana naša crkva razmišlja kako da prenese njegovu urnu u portu Hrama Sveti Sava, a politika kako da Tesli podigne treći spomenik u Beogradu. Ime Nikole Tesle slavi se javno svakog mjeseca i u raznim prilikama. Javnost zabavljaju i razna pisanja o Tesli kao čudotvorcu, kao mangupu i djela s pisanjem i pjevanjem o Tesli kao žrtvi FBI. U međuvremenu, pripremaju se narednih nedjelja sve velike konferencije o Nikoli Tesli u Beogradu. Za razliku od ličkog genija, banatski naučnik Mihajlo Pupin je u međuvremenu u prestonici imao samo dvije izložbe. Jednu u Istorijskom muzeju Srbije i drugu u Galeriji RTS-a. Mihajlo Pupin nema nijedan spomenik u Beogradu. A njegova kuća, spomen-muzej u rodnom selu Idvor, po kome je Mihajlo uzeo i prezime Idvorski, tavori u nemaštini i propada.
Za Pupina se ne interesuje Crkva, jer je bio mason, a ni politika, jer je bio prijatelj američkog predsjednika Vudro Vilsona. Zaboravljaju i Crkva i država da je Pupin bio najveći srpski patriota u rasejanju i inostranstvu.
Moj lični stav je da forsiranjem i veličanjem Nikole Tesle kao genija, naučnika svjetskog glasa, ali i kao čarobnjaka i senzacionalističku ličnost, naši političari, mediji i javnost, omalovažavaju Mihajla Pupina i druge srpske naučnike svjetskog ranga (Milanković, Marić), jer ih guraju u sjenku Nikole Tesle, ali time i u zaborav.
Nikola Tesla na Guglu ima 16,6 miliona informacija, a Mihajlo Pupin samo 347.000. Ne sporim da je Tesla svjetski popularnija ličnost od Pupina i da je to razlog što naši političari kada odlaze u prijateljske zemlje tamo otvaraju ulice i spomenike s imenom i likom ličkog genija.
Međutim, tvrdim odgovorno da je Mihajlo Pupin mnogo veći Srbin od Nikole Tesle i da to treba javno reći i predočiti i crkvi i državi. Jer, dok se Tesla u SAD bavio svjetskim izumima i sobom, imao je dvije agencije za fotografisanje i ličnu promociju, dotle se Pupin u Americi bavio naukom i Srbima.
Da pobrojim samo neka djela koja je Mihajlo Pupin darivao svom srpskom narodu. Formirao je „Slogu“, prvo veliko srpsko udruženje u SAD, iz kog je kasnije pred Veliki rat stvorena američka Srpska narodna odbrana. Organizovao je mobilizaciju naših iseljenika u SAD i Kanadi, njih 6.000 dobrovoljaca, koje je prije sto godina (1917.) poslao na Solunski front. Oni su doprinijeli pobjedi Srbije u Prvom svjetskom ratu.
Pupin je ubijedio američkog predsjednika Vudro Vilsona da na Pariskoj konferenciji sačuva srpske zemlje u Jugoslaviji, kao državi svih Srba. Vilson je podigao 1918. srpsku zastavu na Bijeloj kući i održao govor zahvalnosti Srbima za pobjede u Velikom ratu, jer je znao Srbina profesora Mihajla Pupina.
Govor Vudro Vilsona od 28. jula 1918. godine se u Srbiji prećutkuje, iako je to najznačajnija zahvalnica SAD srpskom narodu ikada javno izrečena. Prećutkuje se, takođe, da je za te riječi koje odaju počast „plemenitom srpskom narodu’’, kako nas je nazvao Vilson, najzaslužniji njegov prijatelj i masonski brat Mihajlo Pupin.
I dok je Nikola Tesla bio samo kum Hrama Sveti Sava u Geri, država Indijana, Mihajlo Pupin je u Americi podigao pet pravoslavnih hramova. Dao je svoj doprinos da se podignu dvije najveće svetinje SPC, Manastir Sveti Sava u Libertivilu i Crkva Svetog Save u Njujorku. Ovu crkvu, koja se nalazi na Menhetnu, država SAD je proglasila za američki spomenik kulture.
U Americi profesor M. Pupin Idvorski bio je osnivač NASA, dobitnik je Pulicerove nagrade za svoje memoare „Od pašnjaka do učenjaka“, koji su bili obavezni udžbenik u američkim školama, osnivač je Laboratorije na Kolumbija univerzitetu, koja i danas radi.
I dok je Tesla svoj novac trošio na nove izume i svoje predstavljanje u javnosti, Pupin ga je darivao srpskom narodu. Bio je veliki zadužbinar i dobročinitelj, jedan od najvećih među Srbima. Hodao je po Americi, posjećivao srpske kolonije i agitovao za Srbiju i pomoć srpskom narodu.
U vrijeme Velikog rata obezbijedio je 140 miliona dolara pomoći za Srbiju i Crnu Goru. Garantovao je svojom ličnom imovinom za kupovinu oružja za srpsku vojsku. Osnovao je Fond Olimpijade, posvećen svojoj majci i nezbrinutoj djeci. Formirao je svoju zadužbinu 1932. godine preko koje je kupovao slike srpskih majstora i poklanjao ih Narodnom muzeju.
Beogradu je Pupin darovao brojna zdanja, na primjer, zgradu biblioteke „Svetozar Marković“ i zgradu Udruženja novinara Srbije. SAD su 1958. godine ustanovile veliku nacionalnu nagradu ,,Medalja Mihajlo Pupin’’.
Patriotska i humanitarna djela Nikole Tesle nisu dorasla djelima Mihajla Pupina. Njih dvojica su bili prijatelji, kolege u zavadi, koji su se pomirili. Imali su, međutim, sasvim različito interesovanje i angažman prema srpskom narodu i matici. Pupin je u tome prevazišao Teslu, ali to naše zvaničnike iz crkve i države ne interesuje, jer po principu marketinške galame, veličaju ličkog genija kao atraktivnu ličnost, a zapostavljaju banatskog naučenjaka i dobrotvora.
Ovaj svoj stav završavam apelom javnim ličnostima i državnicima – podignimo spomenik Mihajlu Pupinu u Beogradu. Oživimo njegov muzej u rodnom Idvoru, da naraštaji imaju šta da nauče od Mihajla Pupina o svjetskoj nauci, izumima, ali i o srpstvu, humanosti i dobročinstvu.