Zavisno od odnosa prema najavljenim izborima mjeriće se ozbiljnost svih unutrašnjih aktera, ali i međunarodnih, a pritom mislim prvenstveno na Evropsku uniju, kazao je u intervjuu za „Dan” predsjednik Demosa Miodrag Lekić.
On je rekao da je ambasador EU u Podgorici nedavno ispravno uočio da izbori u 2018.godini neće biti priznati ako se izborno zakonodavstvo ne prilagodi primjedbama OEBS-a.
– Iako izborno zakonodavstvo nije promjenjeno prema suštinskim zahtjevima OEBS-a, ovdje se pretenduje da je sve u redu i da izbore treba održati – kazao je Lekić.
• Iz vlasti najavljuju dalje uspjehe zemlje. Kako to komentarišete?
– Ova vlast je u dužem periodu težila da manjak kompetentnosti i javne odgovornosti kompenzira jakim demagoško-propagandnim potencijalima. Zato se opet optimistički obećava uspješna godina uprkos javnim i alarmantnim činjenicama o socioekonomskom stanju i dubokoj političkoj krizi u zemlji, inače do grla zaduženoj.
• Šta je cilj ovog novog talasa obećanja?
– Iz svega stoji, bojim se, nemoć. Svima je jasno da iza te retorike nema ni pokušaja ozbiljne inicijative za izlazak iz duboke političke krize, niti za otpočinjane konkretnih reformi, posebno onih ekonomskih. Glavna koncentracija vlasti će i dalje biti na pokušajima novih zaduživanja kojima će se, istina sve teže, vraćati dospjele obaveze po osnovu prethodnih dugova. Ako uspiju nova zaduženja, opet će se tuđim i nezarađenim novcem privremeno pokrivati ogromne neracionalnosti, neodrživi sistemi, glomazna administracija i ogromna korupcija.
Paraleno će se nastaviti normativno šminkanje uz prepisivanje zakona iz zemalja članica EU.
Drugim rječima, opet se na političko-propagandnom Titaniku dodatno upaljuju motori da bi se još jednom odložio sudbinski momenat.
• Ulazimo u godinu značajnih izbora, a u uslovima duboke političke krize. Da li se u tim uslovima može govoriti o normalnom stanju u zemlji?
– Sasvim izvjesno se ne može govoriti o regularnom stanju. Uzmimo upravo izbore, i to je krajnje ozbiljna tema. Zavisno od odnosa prema najavljenim izborima mjeriće se ozbiljnost svih unutrašnjih aktera, ali i međunarodnih, pritom mislim prvenstveno na Evropsku uniju. Šef Delegacije EU u Podgorici je nedavno ispravno rekao da izbori u 2018.godini neće biti priznati ukoliko se izborno zakonodavstvo ne prilagodi primjedbama OEBS-a. Iako izborno zakonodavstvo nije promjenjeno prema suštinskim zahtjevima OEBS-a, ovdje se pretenduje da je sve u redu i da izbore treba održati.
• A ako se izbori održe u nepromijenjenim izbornim uslovima?
– Ukoliko se to dogodi, i to bez najavljenih reakcija Evropske unije, OEBS-a i drugih, onda je ozbiljno doveden u pitanje i kredibilitet navedenih adresa. U tom slučaju bismo pored ovdašnjih neozbiljnosti, a njih je stvarno previše, imali i određeni doprinos sa strane. No, svako treba da preuzme svoju odgovornost. Ono što javnost očekuje jeste da šef Delegacije EU u ime Unije saopšti precizan stav o tome da li izbori u 2018. godini mogu biti regularni i priznati u uslovima izbornog zakonodavstva neprilagođenog uputstvima OEBS-a, a to je i njegova javna obaveza. Dakle, potrebno je da se šef Delegacije EU oglasi i sada kada je njegov prethodni javni stav ne samo potpuno ignorisan od vlasti, već i podrugljivo i prijeteći tretiran u medijima pod kontrolom službi Mila Đukanovića.
• Da li će se Đukanović kandidovati za predsjednika države?
– Vjerujete, ne znam, niti gorim od želje da saznam. Tamo, u toj neprovjetrenoj tvrđavi, po izjavama, po komešanjima u stranci, po medijima koje kontrolišu, očigledno se nešto dešava. Sumnjiva je i ova neizvjesna bitka za prvog poltrona Đukanovićeve stranke, u kojoj učesnici gotovo dirljivim riječima predlažu šefa za predsjedničkog kandidata.
Međutim, iako se radi o monolitnoj, autoritarnoj grupaciji, ne bih sve u strukturama vlasti izjednačavao i stavljao ih u istu ravan.
U svakom slučaju, primjetna je određena nervoza, koja možda proističe i iz neizvjesnog sagledavanja odnosa snaga u vrhu vlasti. Kao što je poznato, mjerenje odnosa snaga tog društva se ne završava u stranci. Taj krajnji bilans se mjeri i u drugim sredinama, i onim vaninstitucionalnim, sve do klijentelističko-kriminogenih ambijenata.
• Ipak, po poslednjim Đukanovićevim javnim istupima reklo bi se da se priprema za predsjedničke izbore, i to opet na politici napada na takozvane „neprijatelje države”?
– Tačno, po onome što saopštava, Đukanović je već uzeo zalet za novu primitivnu proizvodnju izdajnika. Kao da mu nije dosta već proizvedenih izdajnika države tokom njegovog puta od gazimestanskog do transatlantskog rodoljuba. Radi se o većem broju branjenih država i nacionalnih stanja kroz koje je Đukanović prolazio, sve to u periodima u kojima je jedino kriminalizacija crnogorskog društva imala jak kontinuitet.
Gubeći osjećaj za realnost, u očigledno ličnom strahu od konstituisanja pravne države, njemu ništa i ne preostaje nego da diže tenzije. Vjerovatno polazići od ciničnog uvjerenja da, uz primitivna blaćenja i etiketiranja, nigdje kao ovdje nije tako kratak put od patriote do izdajnika i nazad. Problem je u tome što je takvo poimanje politike, dakle, blaćenje drugih bez argumenata, dobilo šire razmjere.
• Postoje i ocjene da je u vlasti došlo do pukotina i da Duško Marković ne želi da statira tokom svog mandata i igra po Đukanovićevim uputstvima?
– Odgovore na to će najbolje dati sam Duško Marković. Na njemu je da odluči da li će voditi reformsku vladu, a ne neko dirigovano i poslušno društvo. Dobrim dijelom i trgovačko društvo koje će sve uraditi, poput onog teškog skandala i trajnije bruke sa Njegošem, da bi ostvarilo osnovni cilj, a to je što duže trajanje mandata. Dakle, Marković treba da odluči da li će da bude već viđeni dio lutkarskog pozorišta i tako sebi obezbijedi inferiornu, tragikomičnu ulogu poput Filipa Vujanovića, ili će da se opredijeli za ličnu ulogu u širem interesu. To će se vidjeti ubrzo i po njegovim reakcijama, ili izostanku reakcije, na povremene prijeteće poruke iz službi oko Đukanovića. Radi se o porukama podzemnog daha iz medija pod kontrolom, pa i od onih neobrazovanih, patetičnih kvazikulturnih stvaralaca, koji za svoja udvoričko-denuncijantska dežurstva i djelovanja primaju novčane rente i nagrade.
Takođe, treba vidijeti i ishod situacije oko Javnog servisa. Model poslušničkog novinarstva i novinara koji bi vrh vlasti posluživali kao konobari odgovara interesima i političkoj kulturi vrha vlasti. Taj model zapravo predstavlja samo dio scenarija pokoravanja društva.
• Da li je povratkom DF-a i drugih iz opozicije u parlament označen kraj opozicionog bojkota?
– Bojkot kao demokratski odgovor na neregularan izborni dan u kome je zvanično objavljen državni udar bio je jedina moguća politika opozicije. Bojkot je davao rezultate makar i nemao vidljive pojavne oblike u ovoj fazi. To potvrđuje i velika radost, pa i čestitanja predsjednika Skupštine, premijera i drugih iz vrha vlasti onima koji su se vratili u parlament, računajući da je završen opozicioni bojkot i da je sada prirodno da naredni izbori budu 2020. godine. Odmah da kažem da sve opozicione stranke imaju pravo na svoje odluke. Međutim, politika bojkota, makar sada bila i oslabljena, nastavlja se. Parlament kao nosilac narodnog suvereniteta koji je konstituisan na rezultatima u posebnim izbornim uslovima 16. oktobra 2016. ostaje deklasiran, ponižen, a u krajnjem i nedovoljno legitiman. Zato parlament u suštini ostaje krnj, makar sada u kvantitativnom smislu bio nešto manje krnj.
U svakom slučaju, ostale partije koje su nastavile bojkot i građanska opozicija u cjelini treba da sagledaju nastalu situaciju i donesu, poželjno je, zajedničke odluke.
• Primjetan je zastoj u sastajanju i odlukama građanske opozicije. Pojavile su se i spekulacije da mogući savez Demokrata i Građanskog pokreta URA označava kraj građanske opozicije.
– Mislim da bi uloga građanske opozicije i njeno demokratsko funkcionisanje koje ne bi sprečavalo subjektivitete i profile pojedinačnih stranaka bili korisni za ostvarivanje progresivnih promjena u crnogorskom društvu. Zato ne bih žurio sa proglašavanjem kraja tog koncepta.
Da ne bismo zaključivali o tako značajnom pitanju na osnovu medijskih interpretacija o posebnom savezništvu dviju stranaka, vjerujem da će nam upravo te dvije stranke najbolje i najkorektnije objasniti da li kod njih ima novih momenata u shvatanju dalje uloge građanske opozicije. Odmah da dodam da oni, kao i svi, imaju pravo na bilo koju odluku.
U svakom slučaju, nema vremena za gubljenje. Treba preuzeti odgovornost za poteze i mnoge stvari sa građanskom opozicijom i izazovima koji su prede nama uskoro će biti jasnije. M.VEŠOVIĆ
Potreban argumentovan dijalog
Kako vidite sadašnji trenutak Demosa i njegovu perspektivu?
– Demos je sasvim utemeljen na jasnim principima i političkim stavovima o nužnosti demokratskih i kulturnih promjena u Crnoj Gori. Uz imperativ promjena jednako je važno i konstituisanje kredibilnih opozicionih snaga koje bi nakon osvajanja vlasti doprinijele ekonomskom oporavku, pravnoj državi, demokratskim vrijednostima i stabilnosti društva.
Izvjesno, Demos neće podizati glas u takmičenju buke i bijesa na javnoj sceni, makar takva scena donosila takozvane uspjehe ili privide uspjeha. Mi ne shvatamo politiku kao umijeće podvale drugima, već kao argumentovani javni dijalog u opštem interesu. Zato će sa sazrijevanjem i demokratizacijom naše političke scene, čije komponente moraju biti javna ozbiljnost, politička kultura i kompetentnost, Demos imati svoj dalji politički rast.
Demos će kao ozbiljna stranka nastaviti saradnju sa svim demokratskim subjektima u političkom i civilnom životu koji se bore za širu pobjedu vrijednosti građanske demokratije i promjena, a koji drže do javne pristojnosti i korektnosti u međusobnim odnosima.