Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Vradžbine su kad Brnabićku postaviš za premijera * Promjene počinju smjenama direktora * EU da se izjasni o regularnosti izbora * Kalić oslobođen zbog grešaka tužilaštva * Makron preuzima tron od Merkel * EU ostaje kratkih rukava * Ako zovu iz banke, umro sam
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 09-01-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
MILOŠ KONATAR, FUNKCIONER POKRETA URA :
Mora se otkloniti svaka sumnja u umiješanost IRF-a u izborne zloupotrebe DPS-a i njegovih političkih satelita.

Vic Dana :)

Dva grobara, posle napornog dana, sjede uz pivo. Kaže jedan drugom:
– Uf, danas smo sahranjivali jednog od 150 kila, izmori nas...
Drugi odgovara:
– Ma nije to ništa, mi danas sahranjivali nečiju taštu, narod je toliko aplaudirao da smo je tri puta vadili na bis!

Juče mi bila familija iz Beča, donijeli neki keks od euro i po, dvije čokolade i 200 grama kafe a pojeli i popili moju penziju i pola ženine plate!

Dolazi Perica iz škole i pita ga otac:
-Sine, kako si prošao u školi?
-Tata ti si fudbaler, pa ćeš me razumjeti. Produžio sam ugovor sa prvim razredom na godinu dana.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton - datum: 2018-01-08 DR ANA STOLIĆ: ĐORĐE SIMIĆ – POSLEDNJI SRPSKI DIPLOMATA XIX VIJEKA
Beč, Univerzitet Smrt kćerke, sina i treće supruge Feljton smo uradili po knjizi dr Ane Stolić „Đorđe Simić – poslednji srpski diplomata XIX vijeka”, koju su izdali Istorijski institut Beograd i „Mihailo Žikić Fondacija” – Bon
Dan - novi portal
- PRI­RE­DIO: MI­LA­DIN VELj­KO­VIĆ

Si­mić je rje­ša­vao hit­ne po­ro­dič­ne po­slo­ve, ko­ji su du­go bi­li za­ne­ma­re­ni. Po­ro­dič­nu ku­ću na­spram Ko­na­ka, ko­ju je po­di­gao nje­gov otac, pro­dao je Ru­skom po­slan­stvu za 270.000 di­na­ra. To je bi­la ve­li­ka su­ma, ali ona ni­je do­ni­je­la po­se­ban bo­lji­tak nje­go­voj po­ro­di­ci. Od ogrom­ne imo­vi­ne osta­la je vi­la „Mi­o­mir” na Top­či­der­skom br­du. Ne­ka­da­šnji ljet­nji­ko­vac, pre­u­re­đen je to­kom lje­ta 1898. u po­ro­dič­nu ku­ću. Po­čet­kom te go­di­ne Si­mić je mo­rao da po­ve­de si­na kod naj­po­zna­ti­jih beč­kih ne­fro­lo­ga, ko­ji su usta­no­vi­li da je Sto­ja­no­va bo­lest bu­bre­ga po­od­ma­kla. Si­no­vlje­vo zdrav­stve­no sta­nje se sta­bi­li­zo­va­lo po­sli­je jed­no­mje­seč­nog li­je­če­nja u San Re­mu i Me­ra­nu.
Pa­žlji­vom či­ta­o­cu Uspo­me­na Đor­đa Si­mi­ća ne mo­gu da pro­mak­nu po­je­di­no­sti ko­je su uka­zi­va­le na sva­ko­dnev­no osi­pa­nje nje­go­ve ži­vot­ne sna­ge. Ka­da je na po­čet­ku 1907. iz Ca­ri­gra­da sti­gao u Beč i za­u­zeo mje­sto po­sla­ni­ka u Srp­skom po­slan­stvu, iz­gle­da­lo je da će tje­sko­ba ne­sta­ti, jer je uzro­ke pri­pi­si­vao ne­za­do­volj­stvu ži­vo­tom u tur­skoj pre­sto­ni­ci. Vra­tio se u grad ko­ji je vo­lio i u ko­jem je po­zna­vao mno­go lju­di, bio je kre­pak i zdrav i mo­gao je da ra­ču­na na još ne­ko­li­ko go­di­na uspje­šne di­plo­mat­ske ka­ri­je­re. Me­đu­tim, te­ški i bol­ni do­ga­đa­ji u nje­go­vom pri­vat­nom ži­vo­tu uči­ni­li su da su uli­ce Be­ča po­sta­ja­le sve du­že, a ra­sto­ja­nja ko­ja je pre­la­zio sve kra­ća. Vi­še­go­di­šnja bo­lest ćer­ke i si­na ni­je na po­čet­ku bo­rav­ka u Be­ču iz­gle­da­la vi­še ta­ko bez­na­de­žna. Bli­zi­na beč­kih lje­ka­ra, sa­na­to­ri­ju­ma i ba­nja, uli­va­la je Si­mi­ći­ma si­gur­nost. Kći Ru­ža, ko­ja je već ne­ko­li­ko go­di­na bi­la udo­vi­ca, če­sto je bo­ra­vi­la kod oca i od­la­zi­la je na li­je­če­nje u Bad Glaj­hen­berg. Po­sli­je smr­ti ze­ta Vo­je Mar­ko­vi­ća, Si­mić je pre­u­zeo bri­gu o njoj i nje­no tro­je dje­ce. Nje­go­va že­na Jel­ka bi­la je go­di­na­ma hro­nič­ni bo­le­snik i u Be­ču je ri­jet­ko na­pu­šta­la stan u ko­jem su ži­vje­li. Si­mić se po­ne­kad ža­lio na nje­nu ner­vo­zu, ko­joj ni­je bi­lo li­je­ka. I po­red ve­li­ke oče­ve pa­žnje, bri­ge i naj­bo­ljih uslo­va u austrij­skim i če­škim ba­nja­ma, u ko­ji­ma je to­kom go­di­ne pro­vo­di­la ne­ko­li­ko mje­se­ci, Ru­ža je umr­la u fe­bru­a­ru 1908. Pret­hod­no je po­zva­la oca u Be­o­grad i Đor­đe Si­mić je bio po­red nje do po­sled­njeg tre­nut­ka. Tek po­sli­je mje­sec da­na on je uspio da sa­ku­pi sna­gu i da se vra­ti u Beč. Kao je­dan od sta­ra­te­lja nje­ne dje­ce, Si­ni­še, Jo­ve i Jul­ke, pla­ni­rao je da od­mah po­sli­je po­vrat­ka u Beč po­tra­ži do­bre vas­pit­ne za­vo­de za svo­ju unu­čad. Za­hva­lju­ju­ći po­sla­nič­kom po­lo­ža­ju dje­ča­ci ni­je­su tre­ti­ra­ni kao stran­ci i pri­mlje­ni su u Te­re­zi­ja­num, za­jed­no s osta­lom austrij­skom dje­com. Nji­ho­va bu­duć­nost po­sta­la je jed­na od glav­nih Si­mi­će­vih po­ro­dič­nih bri­ga.
U je­sen te go­di­ne Si­mi­ća je je­dan do­ga­đaj upo­zo­rio na si­no­vlje­vo lo­še zdrav­stve­no sta­nje. Pred pro­gla­še­nje anek­si­je po­zvan je u Be­o­grad zbog iz­ne­nad­nog po­gor­ša­nja Sto­ja­no­ve bo­le­sti. Sre­ćan što je ova kri­za br­zo pre­bro­đe­na, on je sa ve­li­kim ne­str­plje­njem oče­ki­vao nje­go­vu že­nid­bu. Na­dao se da će sre­đen i sre­ćan po­ro­dič­ni ži­vot nje­go­vom je­din­cu do­ni­je­ti opo­ra­vak. Vje­re­ni­cu So­fi­ju Sed­ma­ko­vu, oper­sku pje­va­či­cu iz Stra­zbu­ra, do­bro je upo­znao tog lje­ta u „Mi­o­mi­ru” i bio je za­do­vo­ljan si­no­vlje­vim iz­bo­rom. Si­mić ta­da ni­je mo­gao da na­slu­ti da će, sti­ca­jem čud­nih i ne­sreć­nih okol­no­sti, nje­go­va bu­du­ća sna­ha od­i­gra­ti va­žnu ulo­gu u po­sled­njim go­di­na­ma nje­go­vog ži­vo­ta. Sto­ja­no­vo vjen­ča­nje sa So­njom u ru­skoj cr­kvi u Be­ču bi­lo je, po­sli­je ni­za go­di­na, li­jep po­ro­dič­ni do­ga­đaj i Si­mić se po­tru­dio „da za lju­bav svog je­di­nog dje­te­ta ugu­ši osje­ća­nje ža­lo­sti zbog gu­bit­ka mi­le ćer­ke Ru­že”. Tu­gu za kćer­kom ni­je­su uspje­li da ubla­že ni lje­to­va­nja u ču­ve­nim če­škim ba­nja­ma Ma­ri­jen­ba­du, Karls­ba­du ili Fran­ces­ba­du. Nje­gov ži­vot se kre­tao uta­ba­nim ko­lo­sje­kom, iz­me­đu po­sla­nič­kih oba­ve­za i sta­ra­nja o bo­le­snoj že­ni i unu­či­ći­ma. Smrt si­na, u ok­to­bru 1909, od­ni­je­la je i ono ma­lo te­škom mu­kom sa­ku­plje­nih kr­ho­ti­na du­šev­nog mi­ra. Osje­ća­nje du­žno­sti pre­ma sna­hi i unu­če­tu, ko­je je bi­lo na pu­tu, na­ve­lo ga je da je po­ve­de u Beč i da se u bu­duć­no­sti sta­ra o njoj i dje­te­tu. Imao je pu­no sim­pa­ti­ja i ra­zu­mi­je­va­nja za ovu že­nu, ko­ja je zbog lju­ba­vi pre­ma nje­go­vom si­nu na­pu­sti­la ka­ri­je­ru i pre­se­li­la se u Be­o­grad.
Ka­da se u jed­nom tre­nut­ku pre­o­sta­li ko­ma­di­ći ži­vot­nog mo­za­i­ka slo­že na­o­pa­ko, i naj­mu­dri­ji lju­di sklo­ni su da za to okri­ve zlu sud­bi­nu. Na nju se ža­lio i Si­mić ka­da je kra­jem ja­nu­a­ra 1910, ne­ko­li­ko mje­se­ci po­sli­je Sto­ja­no­ve smr­ti, iz­gu­bio že­nu Jel­ku. Ona je već du­go bo­lo­va­la od po­sle­di­ca ja­kog gri­pa, ko­ji je sa­vla­dao po­sli­je do­la­ska u Beč 1891. Od ta­da je ži­vje­la u stra­hu od no­vih bo­le­sti, uzi­ma­ju­ći ve­li­ke ko­li­či­ne lje­ko­va. Pro­mje­na kli­me u Ca­ri­gra­du ni­je joj ko­ri­sti­la, a ni bo­ra­vak u ču­ve­nim ba­nja­ma ni­je do­nio po­seb­no po­bolj­ša­nje nje­nog zdra­vlja. Smrt Ru­že i Sto­ja­na ja­ko je po­go­di­la, jer ih je, pre­ma ri­je­či­ma Đor­đa Si­mi­ća, vo­lje­la kao svo­ju dje­cu. Je­dan be­za­zle­ni na­zeb bio je do­vo­ljan da je od­ve­de u smrt.
(NA­STA­VI­ĆE SE)

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"