Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Vradžbine su kad Brnabićku postaviš za premijera * Promjene počinju smjenama direktora * EU da se izjasni o regularnosti izbora * Kalić oslobođen zbog grešaka tužilaštva * Makron preuzima tron od Merkel * EU ostaje kratkih rukava * Ako zovu iz banke, umro sam
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 09-01-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
MILOŠ KONATAR, FUNKCIONER POKRETA URA :
Mora se otkloniti svaka sumnja u umiješanost IRF-a u izborne zloupotrebe DPS-a i njegovih političkih satelita.

Vic Dana :)

Dva grobara, posle napornog dana, sjede uz pivo. Kaže jedan drugom:
– Uf, danas smo sahranjivali jednog od 150 kila, izmori nas...
Drugi odgovara:
– Ma nije to ništa, mi danas sahranjivali nečiju taštu, narod je toliko aplaudirao da smo je tri puta vadili na bis!

Juče mi bila familija iz Beča, donijeli neki keks od euro i po, dvije čokolade i 200 grama kafe a pojeli i popili moju penziju i pola ženine plate!

Dolazi Perica iz škole i pita ga otac:
-Sine, kako si prošao u školi?
-Tata ti si fudbaler, pa ćeš me razumjeti. Produžio sam ugovor sa prvim razredom na godinu dana.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Feljton DR ANA STOLIĆ: ĐORĐE SIMIĆ – POSLEDNJI SRPSKI DIPLOMATA XIX VIJEKA
Pismo Đorđa Simića Leopoldini Koumal Rođenje vanbračnog sina Georga Feljton smo uradili po knjizi dr Ane Stolić „Đorđe Simić – poslednji srpski diplomata XIX vijeka”, koju su izdali Istorijski institut Beograd i „Mihailo Žikić Fondacija” – Bon
Dan - novi portal
- PRI­RE­DIO: MI­LA­DIN VELj­KO­VIĆ

U osje­ća­nju be­smi­sla ko­je ga je ob­u­ze­lo, Si­mić je na­mje­ra­vao da na­pu­sti pi­sa­nje Uspo­me­na, na­mi­je­nje­nih dje­ci ko­ju vi­še ni­je imao. Sva­ko­dnev­na na­vi­ka, a u po­zni­jim go­di­na­ma i spas od „vi­ška vre­me­na”, na­gna­li su ga da na­sta­vi bi­lje­že­nje o svo­jim da­ljim di­plo­mat­skim po­slo­vi­ma, a po­tom i o obič­nim, ljud­skim is­ku­stvi­ma iz vre­me­na ra­to­va. Na­red­nih go­di­na nje­go­vu po­ro­di­cu su či­ni­li unu­ci i sna­ha So­nja. Ona je u lje­to 1910. ro­di­la dje­voj­či­cu ko­joj su, pre­ma Sto­ja­no­voj že­lji, da­li ime Ru­ža.
Si­mi­će­va do­sljed­nost u od­go­vor­no­sti ima­la je i jed­nu ne­zgod­nu, fi­nan­sij­sku stra­nu. Bez do­volj­no nov­ca za bri­gu o unu­ci­ma i sna­hi, bo­ra­vak u Be­o­gra­du, u lje­to 1910, is­ko­ri­stio je da uzme no­vi za­jam u Upra­vi fon­do­va da bi iz­mi­rio svo­je i si­no­vlje­ve ma­nje du­go­ve. Zbog ne­do­stat­ka nov­ca, ali i zbog te­ži­ne uspo­me­na ko­ji­ma ga je pri­ti­ska­la vi­la „Mi­o­mir” na Top­či­der­skom br­du, ri­je­šio je da je pro­da. Od smr­ti dje­ce, Be­o­grad je za nje­ga bio sa­mo iz­vor ve­li­kih uz­bu­đe­nja i na­po­ra i uvi­jek je že­lio da što pri­je po­vra­ti svoj unu­tra­šnji mir, ko­ji je imao u Be­ču.
Ni­je po­zna­to da li se Đor­đe Si­mić, po­sla­nik na ras­po­la­ga­nju, na­dao da će nje­go­ve uslu­ge i is­ku­stvo još ne­ki put za­tre­ba­ti dr­ža­vi. Di­le­ma da li da osta­ne u Be­ču ili da se „od­mah” vra­ti u Be­o­grad Si­mi­ća ni­je istin­ski mu­či­la. Ona je bi­la sa­mo iz­go­vor za nje­go­vu sa­vjest, jer je du­bo­ko osje­ćao da bi u svo­joj ze­mlji te­ško pro­na­šao že­lje­ni mir. Umje­sto to­ga, spre­mio se za lu­ta­nje za ko­je mu ci­lin­dar vi­še ni­je bio po­tre­ban. Do­vo­ljan je bio štap da na nje­ga oslo­ni svo­jih se­dam­de­set go­di­na. Za sa­da je od­lu­čio da osta­ne u Be­ču i da u no­vom sta­nu, u ko­ji se pre­se­lio sa sna­hom i unu­kom Ru­ži­com, od­ži­vi do­ba „sta­ro­sti pa­tri­jar­ha”. Na­sta­vio je da odr­ža­va ve­ze sa Srp­skim po­slan­stvom i svo­jim na­sljed­ni­kom Jo­va­no­vi­ćem, a za sta­re na­vi­ke sa­da je imao vre­me­na na pre­tek. Pom­no je pra­tio i bi­lje­žio po­li­tič­ke do­ga­đa­je i ovo in­te­re­so­va­nje ga ni­je na­pu­sti­lo do kra­ja ži­vo­ta. Iza nje­ga je osta­lo ne­ko­li­ko to­mo­va ru­ko­pi­sa po­sve­će­nih rat­nim i po­li­tič­kim do­ga­đa­ji­ma u Evro­pi i o no­voj ze­mlji, Ju­go­sla­vi­ji.
Kako por­tret jed­ne ova­kve lič­no­sti ne bi bio pot­pun bez ma­lih, ljud­skih taj­ni, nji­ho­vo ot­kri­va­nje, ko­je se mno­gi­ma mo­že uči­ni­ti pre­tje­ra­nim, ne­za­o­bi­la­zno je za jed­nu cje­lo­vi­tu bi­o­gra­fi­ju. Tek on­da Si­mi­će­va lu­ta­nja do­bi­ja­ju vi­dlji­vi­ji smi­sao, a na­po­ri da odr­ži tan­ku nit iz­me­đu od­go­vor­no­sti i ko­nač­nog smi­re­nja ima­ju pra­vo zna­če­nje. U po­sled­njoj go­di­ni slu­žbo­va­nja u Be­ču, 1912, Si­mić je na pri­je­mu u am­ba­sa­di Špa­ni­je upo­znao mla­du, dva­de­set­tro­go­di­šnju Le­o­pol­di­nu Ko­u­mal. Po­ti­ca­la je iz obič­ne beč­ke gra­đan­ske ku­će, u ko­joj je zbog pre­ra­ne smr­ti maj­ke ra­no pre­u­ze­la bri­gu o mla­đoj bra­ći. Ra­di­la je u am­ba­sa­di i su­sret sa Si­mi­ćem za­u­vi­jek joj je pro­mi­je­nio ži­vot. Le­o­pol­di­na je bi­la za­si­je­nje­na pa­žnjom na­o­či­tog i, u po­znim go­di­na­ma još uvi­jek li­je­pog, srp­skog po­sla­ni­ka. Iz ove ve­ze ro­đen je, u ju­nu 1913, dje­čak Ge­org (Đor­đe) Ko­u­mal. Na­red­ne go­di­ne bi­le su te­ške za sve, ali su do­ni­je­le po­seb­na is­ku­še­nja za Si­mi­ća, Le­o­pol­di­nu i tek ro­đe­no di­je­te. Ona je bi­la pri­nu­đe­na da se bo­ri sa ve­li­kim ot­po­rom u svo­joj po­ro­di­ci zbog si­tu­a­ci­je u ko­joj se na­šla, ali i da te­škim ra­dom pre­hra­nju­je se­be i svo­je di­je­te. Si­mi­će­ve ma­te­ri­jal­ne pri­li­ke bi­le su lo­še. On je već bri­nuo o svo­jim unu­ci­ma, sna­hi So­nji i nje­noj ćer­ki. Već na po­čet­ku 1913. pro­mi­je­nio je od­lu­ku da se za­u­vi­jek na­sta­ni u Be­ču, jer je So­nja Si­mić ko­nač­no do­bi­la an­ga­žman u Beč­koj ope­ri. Vra­tio se u Be­o­grad, ali je svo­ju taj­nu krio još ne­ko vri­je­me od naj­bli­žih. Pro­tiv nje­go­vog ozbilj­ni­jeg ve­zi­va­nja za gđu Ko­u­mal bi­la je sna­ha i ši­ra Si­mi­će­va fa­mi­li­ja. Ka­sni­je, ka­da je nji­ho­va ve­za obje­lo­da­nje­na, sa­mo su Si­mi­će­va bra­ta­ni­ca Sav­ka Žu­jo­vić i unu­ka So­ška (Jul­ka Mar­ko­vić) ima­le za nju ra­zu­mi­je­va­nja. Na­pu­šta­ju­ći Beč, Si­mić je bu­du­ćoj maj­ci svog dje­te­ta obe­ćao da će se vra­ti­ti po nju i po­ve­sti je u Be­o­grad ka­da pri­li­ke za to bu­du po­god­ni­je. Mno­go ri­je­či i pi­sa­ma utro­šio je da ovu že­nu ubi­je­di da su sum­nje i ne­po­vje­re­nje, ko­je je po­ka­zi­va­la pre­ma nje­mu, neo­sno­va­ne. Ra­do­vao se ro­đe­nju si­na i že­lio je da mu bu­de sta­ra­telj. Pla­ni­rao je da zi­me pro­vo­di u Be­ču, a lje­ta u svom „Mi­o­mi­ru” na Top­či­der­skom br­du. To­kom na­red­nih go­di­na tru­dio se da joj re­dov­no pi­še i mo­lio je da bu­de str­plji­va i sa­če­ka dan ka­da će mo­ći da bu­du za­jed­no.
Me­đu­tim, nje­go­va pu­to­va­nja su tek po­či­nja­la. U Be­o­gra­du je ostao ta­man to­li­ko du­go da pro­da par­ce­le svog ima­nja na Top­či­der­skom br­du i da is­pu­ni že­lju kra­lja Pe­tra da se post­hum­ni osta­ci nje­go­ve pr­ve že­ne Je­le­ne pre­mje­ste u po­ro­dič­nu grob­ni­cu Ka­ra­đor­đe­vi­ća na Oplen­cu. Iako ga je u pre­sto­ni­cu po­nio duh po­bje­da i ra­do­sti zbog uspje­ha u ra­tu po­lo­vi­nom 1913, že­lio je da je što pri­je na­pu­sti. Mi­ra ni­je imao ni u Be­ču. Sve ga je pod­sje­ća­lo na ne­ka­da­šnju di­plo­mat­sku pro­šlost, a vi­šak slo­bod­nog vre­me­na tje­rao ga je u oča­ja­nje i de­pre­si­ju. Svi nje­go­vi pri­ho­di sve­li su se na pla­tu, od ko­je u sku­pom Be­ču ni­je mo­gao da ži­vi. Po­vra­tak u Be­o­grad u apri­lu 1914. bio je ne­mi­no­van. Zlo­kob­nu ti­ši­nu no­ći, po­sli­je da­na ka­da je svi­ma bi­lo ja­sno da je rat ne­iz­bje­žan, Si­mić je oslu­ški­vao sa ve­ran­de svo­ga „Mi­o­mi­ra”. Po­sli­je austro­u­gar­ske ob­ja­ve ra­ta Sr­bi­ji Si­mi­ći su ne­ko vri­je­me osta­li u Be­o­gra­du, a po­tom su u av­gu­stu 1914. pre­šli u Pa­ra­ćin. Od tog tre­nut­ka nji­ho­va rat­na pri­ča li­či­la je na rat­na is­ku­stva onog di­je­la srp­skog dru­štva ko­ji je, za­hva­lju­ju­ći po­lo­ža­ji­ma, mo­ći i nov­cu, uspio da se spa­se od tra­ge­di­je u Sr­bi­ji.
(Na­sta­vi­će se)

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Uslovi korišćenja

Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama. Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.

MARKETING
loading...
Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"