-PIŠE: Vasilije Marković
Danilo I (Zeko Mali, Njeguši, 25. V 1829 – Kotor, 1. VIII 1860.), knjaz crnogorski, naslednik vladike Petra II, nije se zavlaičio, nego se proglasio svjetovnim knjazom Crne Gore.
Smatrajući stanje povredom svog suvereniteta, Turci napadnu Danila (1851). Intervencijom Rusije i Austrije neprijateljstva su prekinuta.
Knjaz Danilo I nastoji da učvrsti centralnu vlast, uspostavlja stalnu vojsku, objavljuje Opšti zakonik crnogorski i brdski i podiže škole.
Boreći se protiv svojih ličnih neprijatelja i samovolje plemenskih glavara i reformi, postupao je surovo. Nije prezao ni od laži, kad mu je potrebno. Po ustoličenju, knjaz Danilo je nenadno banuo u kulu Markovića, i tu prenoćio. Obećao je da će okačiti na prsa dvanaest zlatnih Obilića medalja. Pravi razlog posjete knjaza Stijeni bio je da gospodar izvidi koji su Piperi išli kod Paše skadarskog i nosili mu darove. Nakon što su poglavari piperski predočili knjazu prave krivce, Zeko Mali naredi da im se popale piperske kuće.
Kad se vrnuo na Cetinje knjaz je zaboravio svoje obećanje.
Još strašnija pizma knjaza Danila obrušila se na pleme Kuči, zbog toga što je pleme odbilo da plaća porez. Knjaz naredi svom bratu Mirku da pohara Kuče, da ih sve popali i metne pod nož, čak i svu mušku djecu. Taj pokolj Kuča se zbio 1852. godine.
Zeko Mali je organizovao bahanalije u manastiru Ostrog. Pozvao je žene da dođu bez svojih muževa, i tu ih načisto obeščastio. To mu je došlo glave.
U vrijeme Pariskog kongresa (1856) nastoji da Crnoj Gori bude priznata nezavisnost. Traži pomoć od Napoleona III. Pomaže pobunjenike u Hercegovini. Ostvario je blistavu pobjedu nad Turcima (1858) na Gravcu.
Bio je oženjen Darinkom Kvekić, iz Trsta.
Ubio je Danila I, zbog osvete Todor Kadić, u Kotoru.
Nikola I (Njeguši, 7. X 1841. – Cap d’Antibes, Francuska, 1. III 1921), knjaz i kralj Crne Gore. Knjaz Danilo je odredio za svoga naslednika Nikolu, a Skupština glavara potvrdi za knjaza poslije Danilove smrti.
Nikola je sa Srbijom sklopio sporazum za rat protiv Turske, te je u ratu 1876 – 78. bio vrhovni komandat crnogorske vojske.
Za uspjeh njegove spoljne politike prestavlja odluka Berlinskog kongresa 1878. godine o teritorijalnom proširenju Crne Gore.
Poslije rata nastavlja da vlada autokratski, zbog čega je izazvao opoziciju protiv sebe.
Imao je veliki vojvoda Mirko, roditelj Nikolin, velike muke sa njim, pošto se zaljubio u svoju snahu poslije Danilove smrti. Vojvoda Mirko naručio je da mu dovedu poznatog stručnjaka iz Pariza, da ga oduči od ljubavi, kad nije pomogalo, Mirko se odluči da protjera iz Crne Gore Darinku Kvekić.
Nikola se oženio Milenom (Dobrom), iz porodice Vukotić. Imali su desetoro djece, od čega muških naslednika dvojicu.
Nikola se proglasio za kralja 1910. Bio je vrhovni komandant u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu. U januaru 1916. napušta Crnu Goru i emigrira u Francusku. Detroniziran je u novembru 1918. Ovaj „car junaka” pobježe, i ostavi junake da ginu umjesto njega. Krenuo je vaporom iz Rijeke Crnojevića, sa dva čamca, ali su Šiptari opljačkali čamce, te se mogu uputio bez čamca na dalje putovanje. Nije šala, Austrougarska monarhija krenula je da okupira malenu Crnu Goru.
U toku svoje vladavine Crnom Gorom, koja traje čedeset i osam godina, Nikola I je počinio mnoga zlodjela.
Poznatija Nikolina djela su Balkanska carica, Hajdana, Knjaz Arvanit, Pjesnik i vila, Nova kola.
Kralj Nikola, poslije poslednjih ratova, sahranjen je na Cetinju.
Kada je ostao bez prestola nije mogao da se pomiri sa tim, sada detronizirani, gospodar Nikola.
Srbijanska vojska bila je primorana da se povuče preko Mojkovca, Prokletija i Albanije, na Krf. Ostalo je mnogo ljudi u Albaniji, koje bile žrtve I svjetskog rata. Crnogorska vojska im je čuvala odstupnicu na Mojkovcu.
Ubrzo je buknula u Rusiji Oktobarska revolucija, koju predvodi V. I. Iljič-Lenjin.
Krfska deklaracija bila je prvi zajednički akt srbijanske vlade i Jugoslovenskog odbora, objavljen 1917. na Krfu. Deklaraciju su potpisali predsjednik srpske vlade Nikola Pašić i predsjednik Jugoslovenskog odbora Ante Trumbić. Krfsku deklaraciju prihvatio je i Crnogorski odbor. Način Ujedinjenja od 1. XII 1918. i donošenja Vidovdanskog ustava izvršeni su, pod komandnom dinastijom Karađorđevića, protiv demokratskih principa.
Jugoslavija se ujedinjuje, prvo kao SHS,a zatim Kraljevina Jugoslavija. Crna Gora je dobila naziv Zetska banovina. Pravi Crnogorci nikad se sa tim nazivom mirili.
Kralj Aleksandar I (Cetinje, 17. XII 1888. Marselj, 9. X 1934.) vojničko obrazovanje stekao je u Srbiji i Rusiji. Nakon smrti Petra I, postaje kralj Jugoslavije 17. VII 1921. Jugoslovenski kraljevski režim, uz dobranu pomoć kralja Aleksandra, dekertom Obznana (1920) i Zakonom o zaštiti države (1921) proglasio je svaku komunističku aktivnost protivzakonitom. Komunistička partija Jugoslavije biva prinuđena da pređe u ilegalu. To je ostalo do II svjetskog rata.
Vidovdanskim ustavom od 1921.g. kralj Aleksandar kao vladar dobija tako široka ovlašćenja, da bi ukinuo Ustav 6. I 1929. Kralj je donio novi Ustav u septembru 1931., izrazito centralistički i antidemokratski.
Kralj je zaveo monarhofašističku diktaturu, koja se svom silinom oborila na Komunističku partiju Jugoslavije.
Ubijen je u atentatu 9. X 1934. u Marseju, prilikom službene posjete Francuskoj. Ostala je zapisana olfo posveta: Bog da čuva Jugoslaviju!
Priprema II svjetskog rata uveliko traje Hitler i Musolini ostvaraju svoje zamisli. Jugoslavija postaje član Trojnog pakta.
Poslije smrti kralja Aleksandra dolaze na red knez Pavle, R. Stanković i I. Perović (članovi Namjesništva).
Petar II, prije punoljetstva, u puču 27. III 1941., preuzeo od namjesnika kraljevsku vlast. Njemačka je bombardovala Beograd, kao otvoreni grad, 6. IV 1941.
Kralj Petar je pobjegao s vladom u London. Za vrijeme rata dao je povjerenje izdajnicima, na čelu sa Dražom Mihailovićem, kojega u januaru 1942. imenuje „ministrom vojske, mornarice i vazduhoplovlosta”. Kad je vidio da su se promijenile prilike, oduzeo je kralj D. Mihailoviću zvanje đenrala.
Ustavorna skupština je donijela odluku da se oduzima kralju Petru pravo na povratak u zemlju i sva prava koja pripadaju Karađorđevićima.
Udaljih se od teme.
(NASTAVIĆE SE)