Presuda Dušku Šariću i Jovici Lončaru samo je još jedna u nizu presuda u najtežim predmetima koje su odlukom Apelacionog suda vraćene na ponovno suđenje. U poslednjih deset godina gotovo da nema slučaja u kojem presuda Višeg suda nije oborena makar dva puta, a predmet vraćan na ponovno odlučivanje. Presude su redom padale u slučaju ubistva Duška Jovanovića, ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića i u predmetima za ratne zločine „Deportacije”, „Kaluđerski Laz” i „Morinj”. Takođe, na ponovno suđenje vraćen je i predmet „Zavala”, a pomenuti postupci, od kojih neki traju i više od decenije, još nijesu dobili pravosnažnu odluku. Zanimljivo je da nijedan sudija i tužilac u tim predmetima nije odgovarao, ni disciplinski ni krivično, zbog propusta koji su doveli do ukidanja presuda.
Pravnik u Centru za građansko obrazovanje Boris Marić kaže da crnogorsko pravosuđe kontinuirano pokušava da se sakrije iza vrlo sumnjive statistike iako je nedostatak mjerljivih rezultata u borbi protiv korupcije na visokom nivou i organizovanog krminala više nego očigledan.
–Zaista je zabrinjavajuće ukidanje presuda za najteža krivična dijela, gdje je ova vezana za slučaj Šarić samo jedna u nizu. Ovdje možemo konstatovati svojevrsnu opstrukciju borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije. Šalje se loša poruka crnogorskoj javnosti, koja kao takva ne uliva nimalo optimizma da ćemo kao društvo brže napredovati ka uspostavljanju vladavine prava. To, naravno, podrazumijeva dalja kašnjenja u ključnim poglavljima pregovaračkog procesa sa EU, 23 i 24. Treba brzo učiniti nešto za suštinsko unapređivanje kapaciteta organa gonjenja i pravosudnog sistema, što prije svega znači onemogućavanje neprimjerenog političkog uticaja na državne organe, gdje se nalazi primarna kočnica za suštinske reforme i ostvarivanje rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala – smatra Marić.
Prema njegovim riječima, odgovornost za ovoliki broj ukinutih presuda u slučajevima od primarnog društvenog značaja prvenstveno snose Državno tužilaštvo i sudovi u Crnoj Gori.
–Mogli bismo konstatovati da je to jedan vid podijeljene odgovornosti: optužnice sadrže brojne nedorečenosti, a sudovi dozvoljavaju da ti postupci neprimjereno dugo traju, uz česte i neshvatljive procesne propuste, lingvističke greške, pogrešnu primjenu zakonskih normi... Ovako uspostavljena negativna praksa, bez eventualnog utvrđivanja odgovornosti pripadnika MUP-a, tužilaca i sudija koji su radili na tim slučajevima, vodi nas kao društvo u opštu opstrukciju borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala i stvaranje opšteg negativnog utiska o mogućnostima te borbe – ističe Marić.
On naglašava da se konačno mora staviti u funkciju sistem odgovornosti u pravosuđu, i to kako disciplinske, tako i eventualne krivičnopravne.
–Osim što imaju vrlo mršavu praksu utvrđivanja disciplinske odgovornosti, Sudski savjet i Tužilački savjet uspostavili su u poelednjoj deceniji i negativnu praksu „sugerisanja” da se podnese ostavka na sudijsku i, rjeđe, tužilačku funkciju u slučajevima postojanja osnova za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti, što je „sve strane” oslobađalo obaveze mogućeg otvaranja „neprijatnog” postupka. Bez sistema odgovornosti i oslobađanja pravosuđa od neprimjerenog političkog uticaja, reforme nosećeg državnog sistema za vladavinu prava je nemoguća – zaključio je Marić.
Iz Građanske alijanse navode da se povjerenje u sudstvo gradi godinama, a urušava upravo u ovakvim predmetima.
–Ja ne bih ulazio u pojedinačne razloge zbog kojeg su te presude ukinute, ali zabrinjava činjenica da u pojedinim predmetima presuda nije donijeta ni poslije jedne decenije. Ova ping-pong situacija presuđivanja pa ukidanja presuda pred višim sudovima kao da postaje obrazac u najznačajnijim predmetima. Ambijent očekivanja javnog mnjenja je nešto s čim se sudska vlast mora izboriti sama i svaki sudija pojedinačno, a znanje i postupanje po zakonu najbolja su zaštita svakog sudije – kaže Zoran Vujičić iz GA.
Na ovaj način, dodaje on, sudska vlast šalje lošu sliku o svojoj pouzdanosti i konzistentnosti.
–Takođe, na taj način poručujemo da nismo stabilna pravna država. Iako je najveći fokus na krivičnim predmetima jer su tu javnost i mediji najviše zainteresovani, treba ukazati da je problem neujednačenosti sudske prakse još više izražen u parničnim predmetima. Sudska vlast mora odlučno da stane na put toj lošoj praksi jer ona stvara mrlju koja prekriva sve pozitivno što ova grana vlasti poslednjih godina gradi – naglašava Vujičić.
D.ŽIVKOVIĆ
Prave greške a napreduju
Direktorka programa Akcija za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević smatra da crnogorsko pravosuđe ukidanjem presuda šalje poruku da postoji ozbiljan problem u sistemu koji bi morao mnogo efikasnije i uspješnije da kažnjava odgovorne za nesporna krivična djela.
–Ko je odgovoran za sve to morala bi da pokaže ozbiljna analiza, kakvu smo tražili i mi i drugi, i kakvu i dalje očekujemo od nadležnih iz vrha pravosuđa ili iz Ministarstva pravde. Nije jednostavno reći niži sudovi jer su i međunarodni eksperti, kao i mi, ukazali na to da su i viši i najviši sudovi griješili u primjeni prava u analiziranim suđenjima za ratne zločine – ističe Gorjanc Prelević.
Ona vjeruje da bi bilo kakav vid objektivno utvrđene odgovornosti, uz prateće sankcije, doprinio uspostavljanju povjerenja u sudstvo i vladavinu prava.
–Međutim, do sada su u karijeri napredovale i sudije koje su činile početničke greške – ukazuje Gorjanc Prelević.
Slučajevi Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića
Optuženi Damir Mandić, kome se sudi za saizvršilaštvo u ubistvu Duška Jovanovića, odlukom tadašnjeg sudije Višeg suda Radovana Mandića oslobođen je krivice. Ta presuda je ukinuta i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje, a Mandić je dobio 30 godina robije. Međutim, Mandiću se ponovo sudi jer je Ustavni sud ukinuo presude Vrhovnog suda i Apelacionog suda.
Dvije presude izrečene tokom dugogodišnjeg procesa za ubistvo Slavoljuba Šćekića pale su zbog grubih tehničkih grešaka, a onda su „pale“ i sudije koje su vodile proces; Lazar Aković je prešao u advokate, a Slavka Vukčević u notare. Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović osuđeni su presudom Apelacionog suda na po 30 godina zatvora za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Apelacioni sud je tako potvrdio raniju presudu Višeg suda. Alan Kožar osuđen je na šest godina i deset mjeseci, koje je već odležao.