Piše: mr Nebojša Jušković
Dvadesetogodišnje tumaranje aktuelne crnogorske vlasti na njenom evroatlanskom putu bez alternative ima za rezultat kolonijalni položaj Crne Gore, pad nataliteta, udar na temelje duhovnosti i državnosti, (Mitropoliju crnogorsko-primorsku), urušavanje obrazovnog sistema, potenciranje homofilije, rasprostranjenost narkomanije i ostalih socijalnih infekcija... Sve to opasnije je za opstanak Crne Gore i njenog mentalnog i duhovnog zdravlja od mnogih oružanih ratova koje je vodila kroz bogatu i slavnu istoriju. Spoljnopolitički pravac koji bez alternative diktira aktuelni režim Crnu Goru je doveo u kolonijalni položaj, a njene građane pretvorio u poluslobodne u interesu zapadnih „prijatelja“ i sve to pod plaštom razvoja demokratije i ljudskih prava. Da bi državu doveli u takvo stanje, evroatlantisti su suptilnim instrumentima spinovali javnost da su nam neprijatelji Srbija, Rusija i Srpska pravoslavna crkva i da članstvo u EU i NATO nema alternativu. Takođe evroatlantisti kroz razrađene medijske metode nameću “vrijednosti“ srebroljublja, modernizma i potrošačkog društva kao jednog od najboljih istrumenata rušenja tradicionalnih društava kakvo je Crna Gora. Papagajsko ponavljanje evropskih „vrijednosti“ uslov je njihovog opstanka na političkoj sceni, na kojoj se nalaze zahvaljajući podršci pojedinih zapadnoevropskih centara moći, a sve na štetu građana Crne Gore svih konfesija i nacionalnosti. Upravo su predstavnici EU i NATO stvorili ovaj režim sukobom koji je nastao u tada jedinstvenom DPS-u 1997. godine i održavaju ga u cilju ostvarenja svojih geostrateških interesa na prostoru bivše SFRJ. Bespogovorno izvršavanje svih političkih zahtjeva iz Brisela i Vašingtona, uključujući i najsramnije priznavanje Kosova i Metohije i uvođenje sankcija Rusiji, za rezultat ima istorijsku štetu za Crnu Goru koju će generacije morati da ispravljaju. Od takve servilnosti prema Zapadu benefite imaju političke pozicione i pojedine opozicione elite, a veliku štetu trpe obični građani koji su svakim danom sve siromašniji i nespokojniji. Ovakavo stanje na političkoj sceni zahtijeva radikalan zaokret u spoljnopolitičkoj orijentaciji Crne Gore, a to znači obnavljanje bratskih veza s Rusijom koja nam je vjekovni prijatelj i pristupanje savezima u kojima se ona nalazi, uz održavanje partnerskih odnosa na ravnopravnoj osnovi sa svima koji to žele. Takav zaokret bezmalo bi imao istorijsko značenje u spasavanju tradicionalne Crne Gore. Promjenom spoljnopolitičkog ‘’targeta’’ rezultati bi bili vrlo brzo vidljivi, a posebno na polju moralno duhovnog preporoda i zaustavljanja socijalnih bolesti koje su nam eksportovane sa Zapada u cilju moralnog, duhovnog i ekonomskog uništenja Crne Gore, s jednim ciljem- ostvarenjem geostrateških interesa Zapada poslije rušenja Berlinskog zida. Građani Crne Gore imaju pravo i na druga spoljnopolitička rješenja osim EU i NATO-a, a koja su mnogo bolja prije svega s ekonomskog i bezbjednosnog aspekta. O ekonomskim benefitima koje bi građani imali nakon obnavnjanja bratskih veza s Rusijom suvišno je i govoriti. Za promjenu spoljne politike neophodna je promjena režima, koji je vrlo uzdrman i kojem se bliži kraj. Najnovija događanja na političkoj sceni ukazuju da će se Crna Gora vrlo brzo morati izjasniti za NATO i EU ili protiv, što će stvoriti prostora za političku aktivnost partija, NVO sektora i pojedinaca koji su za drugačiju spoljnopolitičku orijentaciju. Nažalost, i većina predstavnika opozicione scene je zaslijepljena evroatlantskim putem Crne Gore, pa je drugačije mišljenje teško čuti.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.