-Piše: Vukić Garo Brajković

Voda i vatra nastale su i prije čovjeka i prije svijeta. Vatra čovjeka treba da ugrije, a voda mu treba da je pije i da se umije. Gdje ima vatre i vode tu je i čovjek, tu su i život i svijet. Voda i vatra su se i u čovjeka naselili. Ni svijeta bez vode, ni svijeta bez vatre, ni svijeta bez čovjeka. Svaki čovjek je s vatrom i vodom... I kuća je daleko i blizu, a opet je stalna i neprestana. Svijet je vječno žedan, ni dana bez žeđi, ni vremena bez vode. Vatra čovjeka ne ostavlja, voda čovjeka ne ostavlja, neprekidno se nalaze, dolaze, daju se svijetu i zemlji. Grije se čovjek, grije se zemlja i sve što je na zemlji. U završnici kruga vatra traži vodu, prizove i svijet, napoji ga i umije. Ne može zemlja bez vode život imati, ne može bez vatre života biti. Da nema vode, ne bi bilo vatre, da nema vatre ne bi bilo vode, ne bi bilo ni svijeta. Voda traži vatru, vatra traži vodu i stalno se nalaze, snalaze i pronalaze. Voda nađe vatri mjesto, vatra pronađe mjesto za vodu. Sve blagodeti čovjek dobije od vatre i od vode. Znano je da se nije igrati vatrom i vodom, kako god se uzelo i mjerilo voda i vatra su bogomdani i zemlji i čovjeku. Ali vatru i vodu zloupotrijebi čovjek mnogo puta, na mnogo načina i prolazilo mu je i prođe mu se na dobro i za dobro. No, u nekom vremenu i času vatra i voda imaju i drugu stranu davanja i čovjeku vrate sve zloupotrebne radnje, gdje je čovjek nemoćan da se bori i nosi s vodom i vatrom. Voda i vatra mnogo puta čovjeka opominju i pokažu da se nije igrati s njihovim blagostima i činjeti pakosnicu za učinjeno sveživota na zemaljskom licu. Čovjek je činjenjem svojim i vatra i voda, svojim životom je so vatri i vodi. Vatra i voda miluju i daruju svijet na sve četiri strane. Darovi koji čovjeka nalaze dođu i nađu se u zagrljaju svebića i kod svih bića u neviđenom i nepreglednom svijetu pitate i vode i vatre. Voda je vječna majka nebeska, vatra je svevječna. Vječno i svevječno uvijek drže i vječno i vavijek drže zemlju u svom naručju, koje sve vidi, i kada se čovjek sa vodom sretne i kada vatra čovjeka pronađe. Vatru niko ne uhvati, ni vodu ne zaustavi, a ne može to da učini, ni čovjek ni sva njegova pamet. Zemlja je velika i mala za vatru i vodu, zemlja je mala kuća i našla se na putu nebeskom. Kuća mala nikada neće biti velika, neće biti ni mala, čovjeku se dala, dala se i vatri, dala se i vodi. Vode i vatre uvijek i navijek, zemljo, imaš i nikada nećeš biti sama i uvijek ćeš biti varana, trovana i ubijena. A nikada nećeš biti pomilovana. Ni vatra golema, ni voda velika neće ostaviti zemlju blaženu i spokojnu i svijetu blagoslovenu.

(Autor je pjesnik)

---