Kada bi se prihvatila strategija koju nudi nedavno obznanjeni non-pejper, koji je navodno slovenski premijer
Janša poslao u Brisel, a to je promjena granica po etničkom principu, u cijeloj Evropskoj uniji bi nastao opšti haos. To zapravo najbolje govori o desničarskim krugovima u kojima je očigledno ovaj dokument nastao, a od kojeg se sada svi nastoje ograditi. Rusija je odmah kazala da to ne podržava, a juče se oglasio i američki Stejt department.
U posebnom saopšenju o zapadnom Balkanu koje potpisuje glasnogovornik Stejt departmenta
Ned Prajs, potvrđena je predanost SAD evropskim integracijama i članstvu u ključnim evroatlantskim institucijama.
„Kao što smo vidjeli, nedavna neopravdana nagađanja o promjeni granica na Balkanu po etničkoj crti riskiraju podsticanje nestabilnosti u regiji i evociraju sjećanja na prošle napetosti. Stabilna, prosperitetna budućnost zapadnog Balkana mora se temeljiti na dobrom upravljanju, vladavini zakona, multietničkoj demokratiji i poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda”, zaključuje se u poruci Stejt departmenta.
O tome šta bi mogla biti pozadina i suština plasiranja ovog dokumenta već danima se spekuliše, ali se ipak, kako to već biva, pojavljuju obrisi njegovih stvarnih ciljeva i namjera. Non-pejper nosi jasno vidljiv pečat evropskih desničara – strah od „uticaja Turske i radikalnog islama”, no, zanimljivo je da u dokumentu uopšte nema pomena o uticaju Rusije, što je i te kako indikativno ako se gleda iz pozicije Sjedinjenih Američkih Država.
Zapravo, non-pejperom se i cilja na dvije ključne tačke politike SAD na Balkanu: Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. Dakle, očito je da se radi o pripremi terena za najavljeni samit predsjednika Rusije i SAD,
Vladimira Putina i
Džoa Bajdena, koji bi trebalo da se održi u junu ove godine.
NON-PEJPER KAO NON-PAMET
Odluka o ovom susretu još nije donesena, ali će, prema navodima iz Kremlja, konačna odluka zavisiti od mnogo faktora. Putin i Bajden su 13. aprila razgovarali telefonom. Bijela kuća je saopštila da je Bajden predložio da se održi samit „u trećoj zemlji narednih mjeseci”, a kasnije je potvrdio da je ruskom kolegi ponudio da se ovog ljeta sastanu u Evropi.
Ova ponuda dolazi nakon teških riječi i optužbi koje je novoizabrani američki predsjednik uputio ruskom kolegi, ali nije nemoguće da će SAD upravo s Rusijom otvoriti razgovore u pokušaju pronalaska odgovora za kinesku globalnu ekspanziju, koja već dugo guši i samu Rusiju.
Stoga bi nedavno plasirani Janšin non-pejper trebalo više da zabrine Evropsku uniju, budući da je nastao i da je distribuiran unutar EU, jer ukoliko bi se njegovi principi počeli prihvatati kao rješenja unutar Evropske unije, to bi lako moglo imati kobne posljedice po budućnost EU.
Inače, ideje nekog konačnog rješavanja balkanskog čvora se već dvije decenije serviraju od strane desničarskih politika koje sve više dominiraju Srbijom i Hrvatskom. Najbolje je to ilustrovala prošlosedmična naslovnica „Mladine”, slovenačkog ljevičarskog magazina.
Non-pejper kao non-pamet – odnosno jasna poruka da na Balkanu nema mirne promjene granica i da bi svaki egzibicionizam u ovom smjeru ponovno bio krvav. A desničarske politike sve više zahvataju tkivo Evropske unije.
Srž evropskih radikalnih desničarskih politika je dezintegracijska i ekskluzivistička, potpuna suprotnost proklamovanim evropskim vrijednostima. Za sve te retrogradne politike zajednička je odlika da u pokušaju dolaska na vlast problem doista znaju stvoriti, ali ga ne znaju kontrolisati niti rješavati.
Za ovakve poteze postoji podrška jednog dijela evropskih lidera koji koketiraju sa krajnjim desničarskim snagama poput mađarskog premijera
Viktora Orbana, u koga se opravdano najviše sumnjalo jer se u njegovom kabinetu tokom susreta sa desničarskim kolegama iz Italije, pojavljivala etnička karta Bosne i Hercegovine, sa ciljanom propagandnom porukom.
Ali, podrška se može sigurno naći i u desničarskim krugovima u Austriji, Grčkoj, Bugarskoj i među rastućim desničarskim partijama u zemljama zapadne Evrope, poput Njemačke i Nizozemske.
LOŠ ODGOVOR PROBOSANSKIH SNAGA
Iako je tajming puštanja ovog „nepostojećeg“ dokumenta dobar, odgovor na njega u Bosni i Hercegovini, barem kada su u pitanju probosanske snage, nije bio nimalo dobar. Spominjanje rata kao odgovora na predloge o „mirnom razlazu“ koje je promptno nakon objave non-pejpera poslao
Dodik, nije retorika kojom se odgovara na ovakve provokacije.
Nedopustiva je politička bahatost da probosanska politička scena nema proaktivnu inicijativu koja će novoj Bajdenovoj administraciji ponuditi realniji i pravičniji izlaz iz krize i okova u kojima Dodik već deceniju i po drži Bosnu i Hercegovinu. Zašto, zato što su SAD dijelom odgovorne i za Bosnu i Hercegovinu, a i za dovođenje Dodika na vlast.
Kada su u pitanju ma koliko realna rješenja za mirnu budućnost Balkana, onda je nužno insistirati na sprovođenju presuda međunarodnih sudova, kako onih evropskih za ljudska prava, tako i onih za pravdu i ratne zločine.
Da bi se na Balkanu, a pogotovo u Bosni i Hercegovini ostvario ikakav dugoročan evropski koncept zasnovan na kolektivnoj sigurnosti, onda je mirno ukidanje posljedica genocida i etničkog čišćenja prvi korak, a potom uklanjanje blokada za integraciju Bosne i Hercegovine u evroatlantske političke i vojne institucije.
Ovakav zahtjev bi trebalo da bude sadržan u bosanskom non-pejperu koji bi probosanske snage morale jasnije artikulisati pred najavljeni samit Bajdena i Putina, ako do njega uopšte dođe.
Jer, prošlo je četvrt vijeka od potpisivanja Dejtona, vrijeme je da se lideri Sjedinjenih Američkih Država i Rusije direktno dotaknu i svojih pozicija na Balkanu za koje su odgovorni i za koje imaju interes da usaglase pogotovo zbog zajedničke prijetnje o kojoj će na samitu sigurno biti riječi, te konačno dogovore i usaglase oko sfera uticaja.
aljazeera.net