Zbirka pripovijedaka Janka Jelića ,,Zlatni čovjek - priče ispred seoske prodavnice”, predstavljena je pred brojnom publikom u Knjižari Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, u Podgorici. O knjizi su govorile prof. dr Lidija Tomić i doc. dr Draga Bojović.
-Knjiga ,,Zlatni čovjek - priče ispred seoske prodavnice” dijelom je primjer stvarnosne proze koja nudi ,,jedan poseban svijet”, ovdje oblikovan osobenim govorom i kazivanjem pripovjedača. Poetičko ishodište ovih priča je priča sama, ,,od duga vremena”, kojim pripovjedač nastavlja i naslojava interesovanje za središtem priča o čovjeku i svijetu. U vremenu kada je sve manje prostora za priču, za sijelo, za duge razgovore, svijet Jankovih priča otvorio je vrijeme i realnost priče od kojih se, kako autor kaže, ,,postoji, a ne živi” - pojašnjava prof. dr Lidija Tomić. Ona ističe kako Jelićev pripovjedač nosi katarzično zadovoljstvo prenošenja i stvaranja priče.
-Poetska istina Jankovih pripovijedaka ima svoj poredak i način kako je konstituisan književni tekst, koliko je vrijedan i prepoznatljiv. Čini se da je u ovoj knjizi najvrjednija, a to je najteže postići, lakoća pripovijedanja. Odabrane teme nude izbor konkretnih situacija, ali kazivanje pripovjedača o njima, njihov prikaz, ostvaruje jedna vrsta ,,govornog monologa”, kojim pripovjedač i priča, i komentariše, i svjedoči, i učestvuje u događajima, i utiče na njihov tok – kazala je, između ostalog, Tomić.
Ona je, govoreći o Jelićevim pričama, podsjetila da je Vuk Karadžić pisao kako u pripovijeci ,,treba namještati riječi”, što nije lako.
-Čini se da Jelićeve priče teškoće osvajaju s izvora Vukova jezika, kazivanjem koje prelama umijeće pripovijedanja, perspektivu duše i ljubav prema priči, uz uvjerenje da ona, i kada su njeni sadržaji sa strane zla, može da donese radost i zadovoljstvo postojanja. U tom smislu pred nama je knjiga – svjedočanstvo traganja za srećom: zlatni tokovi ljudskog iskustva dobili su prozu lirskog doživljaja onovremene i savremene stvarnosti i sasvim groteskni poredak vrijednosti koji se, samom pričom, poetski buni protiv konačnosti priče – zaključuje prof. dr Lidija Tomić.
Doc. dr Draga Bojović smatra da Jelić svojim pričama predstavlja proznu pojavu novog doba u Crnoj Gori.
-Kao mlađi pisac on je okrilio književnu proznu scenu unoseći nov, kreativni damar u stvaralaštvo kroz tzv. lokalne, a istovremeno univerzalne teme. Zaista, ima mnogo istine u onome da se za stvaralaštvo treba roditi. Prije svega roditi, a onda i raditi na onome što Gospod podari. Jelić se sigurno, kao junak iz njegove priče, drukčije od drugih zaputio stazom stvaralaca, radeći na priči i gradeći svoju priču i priču o sebi – smatra doc. dr Draga Bojović. Ona ističe da je gotovo kroz sve priče prisutan motiv odnosa muškarca i žene, odnos roditelja, naročito oca prema sinu, motiv koji je vječita tema, naročito na selu.
-Janko Jelić je, između ostalog, vrhunski satiričar i to posebnog kalibra. Sve je nekako i pozitivno i negativno, i ozbiljno i humorno, i groteskno kao u priči ,,Zahvalnica”, gdje ljudski cinizam dolazi do izražaja, bio on seoski ili planetarni. Fenomen vlasti i funkcije, i seljačka filozofija koja nije samo filozofija seljaka nego neka posebna koja veliča vlast i puzi vlasti, veoma je prisutan motiv kod ovog pisca – navodi, između ostalog, doc. dr Draga Bojović.
Moderator večeri bila je Marija Janjušević, a autor je na samom kraju, nakon iskaza zahvalnosti, pročitao odlomak iz jedne priče što je publika pozdravila burnim aplauzom.A.Ć.
)){kind=small}
