Tivatskom pjesniku Mileti Tomoviću, referent u tivatskom dopisništvu „Dana” Tatjana Čavor, uručila je komplet knjiga kralja Nikole. Mileta Tomović je rođen 1939. godine u Lepencu (Mojkovac). Puno radno vrijeme je proveo u prosvjeti kao predavač ili direktor škole. Njegovi učenici su osvajali najviše nagrade za poeziju i u takmičenju u znanju iz srpskohrvatskog jezika.
Poeziju počinje da piše na VPŠ u Nišu, gdje je osvojio prvu nagradu pjesmom „Jablani, braćo”, kada nastaje pauza zauzetošću radom i rješavanjem životnih pitanja. Sa dolaskom u Radoviće za direktora škole, dobija više vremena za čitanje i pisanje poezije. Zahvaljujući znamenitom Pablu Nerudi i njegovim „Dvadeset ljubavnih i jedna očajnička pjesma”, dobija inspiraciju da se više posveti poeziji i izlazi mu iz štampe prva zbirka pod nazivom „Kovitlac” davne 1985. godine. Zatim se redom štampaju zbirke „I bi riječ” (1988), „Gdje smo ono stali” (1990), „Ponekad svjetlost” (1991), „U bespuću” (1995), „Spasi me mržnje, pjesmo” (1999), „Ures” (2003), „Tražeći domovinu” (2005), „Bučuran” (2007), „Obdanica” (2007), „Banjan drvo” (2009), „Pogledala” (2011), „Eto tako” (2012), „Točilo” (2014), „Pečat” (2016) i najnovija „Životna pređa”, koja je svjetlost dana ugledala ove godine. Kaže, kako rijetko učestvuje na konkursima za poeziju, ali je, i pored toga, dva puta dobio prvu nagradu Udruženja književnika iz Franfurkta. Zahvaljujući se „Danu” na poklonu, Tomović je istakao da u svojoj bibioteci od 2.500 knjiga ima „Balkansku caricu” Kralja Nikole i da mu je ovo veoma drag dar. On ističe da je pitanje srpske jezičke tradicije u Crnoj Gori potamnila politika.
-U Crnoj Gori je sve politika. Nažalost, ne možemo biti mirni od politike ni u snu. I kad sanjam, sanjam Njegoša da mi umire na rukama. Sudbinu Crne Gore vidim u riječima koje sam negdje zapisao. Prepješačio sam noć tražeći domovinu, a ujutro pred Suncem pogledao sam u svoje noge, krvave i izbodene i rekao: „Pa to je bila moja domovina”. Domovina je uvijek negdje na tražnji, ona se traži, a da li će se naći? Ko zna kad i gdje, kaže Tomović. Dodaje, između ostalog, da je njegov poetski rad obilježio i karijeru pedagoga.
-Preživjelo se u problemima. Mislim da sam u životu dao koliko sam mogao, mladima sam pružao šansu da izađu na put. Često sam govorio đaku koji hoće da popravi ocjenu – „ja ću ti dati lako prelaznu ocjenu, ali hoću da budeš čovjek”. Prosvjetni radnik je danas potcijenjen, a mislim da je i fakultet koji pruža znanje prosvjetnim radnicima podbacio. Vidim da mnogi koji izlaze kao svršeni učitelji nemaju dovoljno znanja da prenesu djeci. Onako kako smo mi prenosili. Po svemu sudeći to je pitanje kompletnog školstva i pitanje reforme koja se ne ostvaruje. Djeca odlaze iz škola sa poluznanjem, kaže Tomović.
Novu 17. zbirku poezije Milete Tomovića pod nazivom „Natre” priprema za štampu Matica Boke. Predgovor za novu knjigu poezije napisao je poznati književnik Vuk Krnjević.
-U skoro svakoj zbirci imam dio ljubavnih, a dio ostalih životnih pjesama. Ova nije moja završna zbirka, napisao sam i 18, a 19. trenutno pišem. To je nastavak mog rada, mog književnog ostvarenja, jer biti pjesnik, a ne raditi na usavršavanju znači uspavati se, zaključuje naš sagovornik.
Ž.K.
)){kind=small}
