Piše: dr Vukić Ilinčić
Sandžačka vojska je kod Mojkovca čekala neprijatelja, odlučna da mu zada smrtonosan udarac, da se bori do poslednjeg čovjeka: da zapamte budući naraštaji kako se brani svoja zemlja i sloboda.
Kako kaže Milovan Đilas: „Austrija je svestrano poznavala Crnu Goru. Pa ipak nije mogla izbeći pogrešku svakog osvajača. Ona je znala da je Božić pravoslavnima najveći praznik, a Badnji dan u Crnoj Gori povezan i s predanjem”, što je postalo, „više od predanja i nešto drugo sem uskrsnuća nezavisnosti: njihov duhovni i osećajni svet.”
Neprijatelj je mislio da će odlučan udarac Crnoj Gori zadati baš na praznik i da će se to negativno odraziti na Crnogorce, od kralja do poslednjeg vojnika. Krvavi Božić je asocirao na pokolj i nesreću. Vojnici i oficiri Sandžačke vojske kao da su htjeli da dokažu neprijatelju da slave praznik i u takvim okolnostima.
„Ali baš zbog toga što je to bio brižljivo smišljeni napad i na njihovo prazničko i ljudsko radovanje i na njihovu istorijsku bitnost, otpor je skupio sve sile i dobio presudan, sudbinski smisao”, kako konstatuje Đilas – rođeni Mojkovčanin.
Napad je prvi otpočeo neprijatelj 6. januara 1916. godine, na položaje Kolašinske brigade. Austrougarski 6. kraljevski mađarski puk iz brigade generala Švarca napadao je u pravcu Bojna njiva–Razvršje. Na Bojnoj njivi dočekao ga je Donjomorački bataljon, koji je bio predstraža Kolašinske brigade. Donjomorački bataljon se morao povlačiti prema Razvršju pod zaštitom Lipovskog i Kolašinskog bataljona.
Napad na Razvršje vodio je lično general Rajnel. Borba se vodila čitavog dana. Usled sniježnih padavina vidljivost je bila slaba, tako da je učinak artiljerije bio nezadovoljavajući. Razvršje je predstavljalo najznačajniju strategijsku tačku za obje strane. Na ostalom dijelu fronta neprijatelj je takođe tog dana bio odbijen.
Kolašinska brigada je uspjela da u svojim rukama zadrži čvor mojkovačkih položaja – Razvršje. „U odbrani Bojne njive i Razvršja ona je imala 93 poginula i 175 ranjenih. Među poginulima bili su i barjaktari: Pero Dožić, Pavle Simonović, Nikola Lakićević, Miladin Perović, ? Vujisić i Maksim Vujisić, zatim oficiri Mrkoje Bećković iz Rovaca i Sava Dragić iz Gornje Morače”.
Uveče 6. januara serdar Janko Vukotić izdao je naredbu da sjutradan, 7. januara, Prva sandžačka divizija napadne neprijatelja i primora ga na povlačenje preko rijeke Lepešnice. Vukotić je iz Kolašina došao u Štitaricu da neposredno rukovodi borbom.
„Uoči napada, Prva divizija se nalazila na položajima na liniji: Majstorovina – Lisičine – Razvršje – lijeva obala Rudnice – lijeva obala Tare do Dobrilovine”.
Bjelopoljska brigada se nalazila na Uloševini, Kolašinska na Razvršju, Uskočki bataljon (izašavši iz sastava Uskočko-drobnjačke brigade) bio je u selu Rakiti, sa zadatkom da uzvodno od Lepešnice napadne pozadinu neprijatelja na Bojnoj njivi i Uloševini; Drobnjački bataljon bio je divizijska rezerva; Brzavski bataljon bio je izviđački odred na liniji Slijepač Most–Brzava, sa zadatkom da prati kretanje neprijatelja na tom pravcu.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.