U novembru 1915. godine situacija na srpskom ratištu bila je kritična. Jedino moguće rješenje bilo je povlačenje vojske preko Crne Gore za Albaniju. Janko Vukotić je dobio naređenje vrhovne komande da je najglavniji zadatak obezbijediti pravac Peć – Andrijevica, i da, shodno tome, izvrši pregrupaciju svojih snaga sa Drine i da ih povuče u pravcu kanjona Tare na lijevoj obali i tamo se utvrdi za duže vrijeme.
Prema predlogu crnogorske vrhovne komande, raspored i pregrupisanje Sandžačke vojske izvršeni su na sledeći način:
1.Tarski odsjek (komandant, brigadir Pavle Vujisić); tarsku odbranu čine sledeće formacije: a) Durmitorska brigada; bataljoni: Jezersko-šaranski, Bobovski i Prenćanski; b) Sandžačka brigada; bataljoni: Pljevaljsko-poljski, Kamenogorski i Boljanički. Brigade su imale mitraljeska odjeljenja i dva topa. Zauzima odsjek na lijevoj obali Tare od Tepaca do Pljevalja, sa zadatkom da brani pravac Hum – Tepca – Lever Tara – Prenćani, a na desnoj obali Tare pravac: Čelebić – Ljubična – Kraljeva gora.
2.Mojkovački odsjek, brani Prva sandžačka divizija; komandant je bio brigadir Milo Matanović. Prvu sandžačku diviziju čine dvije brigade: Kolašinska, komandant brigadir Miloš Medenica, i Bjelopoljska, komandant kapetan Grujica Grdinić. Zadatak prve divizije bio je da brani prelaze preko Mojkovca, od Prenćana do Jelovice, a zaštitni djelovi da što je moguće duže zadržavaju neprijatelja.
3.Vasojevićki odred, komandant vojvoda Lakić Vojvodić; Odred je bio sastavljen od Gornjovasojevićke brigade, komandant Uroš Đukić, i Donjovasojevićke brigade, kojom je komandovao Milo Saičić. Zadatak odreda bio je da u sadejstvu sa Prvom srpskom armijom štiti odstupne pravce Rožaje – Berane – Andrijevica i Peć – Andrijevica.
4.Opšta rezerva, komandant, brigadir Luka Gojnić; opštu rezervu činile su: Lovćenska, Kučko-bratonožićka, Dečanska i Uskočko-drobnjačka brigada. Opšta rezerva stacionirana je kod Kolašina.
Poslije srpskog vojnog sloma, Austrougarska je riješila da se definitivno obračuna sa Crnom Gorom. Kako bi spriječila prikupljanje srpske vojske u rejonu Skadra i Drača, austrougarska vrhovna komanda izradila je odgovarajući plan po kome je Crnu Goru trebalo napasti što prije.
Na prostoru između Lima i Tare borbe su se vodile od 4. do 17. decembra 1915. godine. Sredinom decembra neprijateljske snage zauzele su Vranešku dolinu. Prva sandžačka divizija povukla se na lijevu stranu, a istaknute djelove ostavila na desnoj obali rijeke Lepešnice.
Austrougarske trupe zauzele su 15. decembra Bijelo Polje. U Bijelom Polju okupator je formirao privremeni organ vlasti isključivo od muslimana. Okupator je vršio represalije prema srpskom stanovništvu.
U pravcu Berana vršile su pritisak 53. i 59. divizija – VIII korpusa sa svojim izviđačkim odredom, pojačane Albancima.
Od 17. decembra 1915. do početka 1916. godine, neprijateljski VIII korpus i 62. divizija pojačali su aktivnost na frontu Čakor – Turjak – Bijelo Polje – rijeka Tara. To se naročito odnosilo na rejon Mojkovca. Srpska vojska, izuzev Prve armije, povlačila se prema Podgorici.
Komandant Sandžačke vojske, Janko Vukotić, procijenivši ozbiljnost situacije u kojoj se našla vojska, izdao je naredbu koja glasi: „Izdajte najstrožije i najenergičnije naređenje da se naši položaji na Tari imaju braniti najodsudnije i do poslednjeg čovjeka!“
Na mojkovačkim položajima u toku noći 22 / 23. decembra, došlo je do žestokih borbi između lijevog krila 62. divizije ( 205. landšturmske brigade) i Kolašinske brigade. Borba je nastavljena i u zoru 23. decembra, na Medenom guvnu. U pomoć im je stigao rezervni Gornjomorački bataljon. Oko 12 časova uslijedio je opšti juriš. Borba je bila žestoka. Ni napadači ni branioci nijesu uzmicali. Poslije borbe, kralj i vrhovna komanda uputili su Kolašinskoj brigadi visoku pohvalu.
(Nastaviće se)
Piše: dr Vukić Ilinčić