Piše: Vuk Vuković
LOGISTIKA MIŠIĆA – Aerobik reklamira zdravu prirodu, san koji tijelo ima o sebi u savršenom metaboličnom ritmu, usput mišićavom koreografijom otjelotvorivši dimenziju u kojoj ekologija odnosa biva dezinfekovana od znaka i udvajanja.
Zaista, super - dijetalni trening ekstremizuje tijelo težeći da ga maksimalno fetišizuje njemu samom i na taj ga način higijenisano izdvoji. Otud su destinacije gdje se plasira aerobik (tele-trening) u svom srcu pakleno bajne.
–Povratak prirodi mora istovremeno predstavljati i velelepnu ljubav i zahvalnost koja se stiče prema tehnologiji. Racionalni tretman koji budi svijest o ulozi anatomije.
U psihičkoj zoni, aerobik predstavlja i znači smrt dihotomiji. Forsiranje isključivo jednog dijela, u ovom slučaju tijela, sugeriše ne samo na njegovu alternativu, već i autonomiju; duša je vječna ili nije, te otud njen instruktor može biti samo (taj) Bog. Samim tim, u svojoj biti, aerobik je nostalgični povratak paganizmu, ritualnim obredima koji su hipnotizirajuće besmisleni. (Nije li isti taj aerobik način na koji se mnogobožački nekad tretiralo tijelo, što je sada druga stvar za koju ovom prilikom nemamo vremena?)
Rilke na jednom mjestu pjeva o „polnom organu novca.“ („Devinske elegije – Deseta elegija“) Ne dođe li upravo onda da je ekonomija ženka u klimaksu, metalurgija zanosa placebo efekta? Oponašajući ovo deliriranje, aerobik ništa manje sa svoje strane ne radi na proizvođenju proizvod tijela, čineći ga njemu samom seksualnim i zdravo- situiranim u neodoljivoj iluziji zavođenja. Pomagala koja oblikuju tijelo, nagovještavaju do koje je mjere tehnologija ovladala rutinom. Onda kad tijelo bude u stanju da se poput tehnologije nesmetano ponavlja, postignuće besmrtnu ravnopravnost sa statusom kakav uživa božanstvo.
Snaga simulira moć, bez kojeg tijelo nestaje u netaktičnoj subverziji, gaseći do pepela adrenalističku napetost. Međutim, aerobik je istovremeno jako miroljubiv, kulturan i osviješćen, dok nastoji poštovati energiju od koje dobija solarnu egzotičnost i nepresušnost...
Seksualno je uvijek već tropsko, mlađe od sebe, otvoreno preko najsvedenijeg dizajn rublja koje se izjednačava sa nagošću prirode.
Aerobik staje u želju čija kondicija mora najbrže i najefikasnije stići do zacrtanog cilja; besomučno saobraćati sa uspavanim potencijalom zategnute građe.
Presing je ludački, i pored činjenice da preferira budističku usklađenost i ispraznost, aerobik je ništa manje zbog toga dehidrantni udes sa biologijom, seksualan u onom smislu gdje žensko postaje muško (virdžina – sajla sprave!), putem snage fitnes zavođenja, zdravog i minimalno mentalnog. Uistinu, u treningu kao takvom postoji nešto zaglupljujuće, i samim tim je matrica odveć prosta, idiotski pristupačna i neintiligentno relaksirajuća.
Aerobik je u tu svrhu populisanje modernog odnosa prema prirodi. Džogiranje, rolanje, biciklizam: žarijevsko-ibijevska predstava ovisna o beskrajnom pokretanju pedala u mjestu; danas je to naturalistička sobna pokretna traka sa teretanskim pejzažom na pokretnom ekranu.
Postmoderno doba na tako superioran način izjednačava prirodu i tehnologiju, uz pomoć reprezentacije tijela koje je njihov nevini medij. Dok neki zagovaraju teoriju po kojoj se „tehnika može razumjeti jedino u udesu (automobilskom)“ (Ž. Bodrijar), post- instalacija integriše pitomu ideju o naturalizaciji tijela. Takav diskurs u najkraćem računa na to, kako smrt mora biti nešto nehigijenski rastvorljivo. – Kada smrt ne bi bila ispraćena ponižavajućim umiranjem, tijelo bi u njoj moglo da se pomiri sa podzemnom konačnošću.
DIZAJN KOSTURA – Nijedna roba ne prodaje tako savršeno sebe kao što to izvodi tijelo. Suvereno koliko i mladoliko, nastoji se poistovjetiti sa odveć zavodiljivom strukturom tehnologije.
Budući da je moderna startovala sa stilom koji je bio, bezmalo, bolešljiv, postmoderna instalira neku vrstu biôstila, trezvenog i anatomski stimulativnog. (Razmislimo samo o super tabletama koje pospješuju ideju treninga, i sve će biti jasno.) Procesuiran tako da poštuje logiku resursa, ovaj diskurs je prije svega edukativan; izmiješanih žanrova, receptualan i politički kultivisan.
U krajnjem: aerobik kao kosmopolitizam tijela.