Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo je istragu o ubistvu 24 pripadnika JNA tokom 1991. i 1992. godine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Predmet je formiran nakon prijave Udruženja boraca ratova od 1990. godine Crne Gore i nalazi se u fazi izviđaja.
Udruženje je tokom prethodne godine tužilaštvu dostavilo informaciju o likvidaciji 24 pripadnika JNA i ranjavanju 40 vojnika u Čepikućama, Ivanjici, Osojniku i Grabu 1. oktobra 1991. godine. Oni su, kako je navedeno u tom dokumentu, ubijeni na podmukao način u sačekušama, granatiranju položaja vojske i snajperskim djelovanjem. Udruženje je dostavilo Specijalnom državnom tužilaštvu spisak likvidiranih pripadnika jugoslovenske armije i imena pripadnika hrvatske paravojske koji su učestvovali u zločinima.
Odmah po dobijanju ove informacije, SDT je formiralo predmet i počelo sa ispitivanjem ovih navoda. Tužilaštvo se za pomoć obratilo kolegama iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, na čijim teritorijama su počinjeni zločini.
U mjestu Čepikuće kod Dubrovnika ubijeni su Ranko Bojić, Vojislav Bulatović i Tomislav Bulatović iz Kolašina, Željko Pandurica i Milovan Smolović iz Mojkovca i Radisav Srdanović i Rasim Muradbašić iz Podgorice. U dopisu Udruženja boraca navedeno je da je uz pomoć Konavljanina Luke Korde, predsjednika opštinskog HDZ-a, i njegovog brata Đura, te uz logističku podršku rukovodilaca Dubrovnika Željka Šikića i Petra Poljanića, u ljeto 1991. godine u Konavlima organizovano vrbovanje, obučavanje i naoružavanje dobrovoljaca – pripadnika zbora narodne garde (ZNG)
– Na čelu jedne grupe je bio sada pokojni Nijaz Batlak, bivši ustaški jurišnik Pavelićeve NDH iz Zvekovice kraj Cavtata, a na čelu druge grupe bio je Marko Mujan – pobunjenik, komandant Teritorijalne odbrane Korčule, koji se istakao u preuzimanju tamošnjih objekata JNA, da bi u ljeto 1991. godine bio imenovan za zapovjednika ZNG-a u Dubrovniku. Batlak i Mujan su kasnije objedinili svoje snage u Čepikućama, malom naselju u zaleđu Dubrovačkog primorja uz lokalnu cestu koja vodi od Slanog prema Bosni i Hercegovini. U svojoj knjizi „Prinos hrvatskoj dobrobiti”, ratni gradonačelnik Dubrovnika Željko Šikić je Batlaku i Mujanu i njihovoj družini posvetio poglavlje pod naslovom Čepikuće i opisao svoje divljenje „hrvatskim braniteljima” koje su on i Petar Poljanić obišli na Čepikućama 5. septembra 1991. godine – navedeno je u dopisu na osnovu kojeg je pokrenta istraga u tužilaštvu.
Kako piše u tom dopisu, po dobijanju detaljnih informacija o kretanju prvog bataljona desete crnogorske brigade 1. oktobra 1991. godine, grupa ZNG na čelu sa Markom Mujanom postavila je zasjedu u jednom usjeku u Čepikućama. Na put su postavili protivpješadijske mine „televizija”, proizvedene u Dubrovniku, a odozgo sa obje strane i ispred rasporedili oko 60 napadača sa pripremljenim bombama, snajperima, puškama, mitraljezima i minobacačima. Ne sluteći napad, jer im je komandant Milan Torbica naredio da idu naprijed jer, navodno, na tom terenu nema pobunjenika, pripadnici treće čete prvog bataljona su upali u zasjedu.
– Nastaje pakao. Bilans sedam poginulih i 20 ranjenih vojnika JNA iz Crne Gore. Mujanovi saborci su kasnije javno žalili što vojnike JNA nijesu pustili dublje u zasjedu jer bi „učinak bio mnogo veći“, a crnogorski rezervisti su optužili generala Torbicu da ih je poslao u klopku i njih pedesetak potom ostavio na nemilost neprijatelju – navodi se u dopisu Udruženja boraca.
U mjestu Ivanjica ubijeni su Vukola Jaćimović iz Bijelog Polja, Željko Vico, Dragomir Kovač, Predrag Putica i Božo Kokić iz Trebinja, Afrim Zulfiji iz Kumanova, Setar Ramadani iz Peći, Numan Redžepi iz Tetova i Nermin Hodžić iz Bihaća.
U sačekuši u mjestu Osojnik ubijeni su Milija Lučić iz Nikšića, Zoran Kovačević iz Kumbora, Bogdan Lazić iz Zavidovića, Veljko Mumala iz Trebinja i Taip Aljiu iz Gostivara.
Snajperksim dejstvom u Grabu likvidirani su pripadnici JNA iz Nikšića Minja Delibašić, Petar Nikčević i Milutin Nikolić.
M.V.P.
Tužilaštvo ništa ne preduzima
Direktor Udruženja Radan Nikolić kazao je da od kada su podnijeli prijavu za zločin u Čepikućama iz Specijalnog državnog tužilaštva nijesu dobili nijedno obavještenje. Postupanje tužilaštva prema svim prijavama koje su podnijeli, kako je kazao Nikolić, isto je, bez pomaka.
- Specijalni tužilac još se nije oglasio ni po jednoj našoj prijavi, što je katastrofa. Nijesmo dobili nikakvo obavještenje ni informaciju je li pokrenut postupak. Jasno je da ova prijava ima istu sudbinu kao prijava za zločin u Lori od 2004. godine. Učinak tužilaštva po svim našim prijavama ravan je nuli- kazao je Nikolić za “Dan”.
Naveo je i da tužilaštvo na ovaj način potvrđuje da sporazum o gonjenju počinilaca ratnih zločina sa Hrvatskom ne služi Crnoj Gori.
- Crna Gora diskriminisala je svoje žrtve. Imaju dogovor sa Hrvatskom da ratni zločini nad našim državljanima ne postoje. U ovom slučaju jasni su detalji zločina, znaju se i akteri. Samo je potrebno aktivirati predmet. Međutim, crnogorsko tužilaštvo u ovakvim slučajevima kolegama iz Hrvatske služi samo kao servis, pa ne možemo ni očekivati da se nešto riješi- dodao je Nikolić.