Sezona grijanja je počela a sa njom i potreba da se provjeri stanje dimnjaka i njihova prohodnost. Dok novije zgrade uglavnom nemaju dimnjačke vertikale, u zgradama sa starijim datumom izgradnje, dimnjaci postoje i stanari iz više razloga praktikuju da se griju na drva. Ipak, ne kriju i da je loženje u pojedinim zgradama veliki rizik, obzirom da su zbog neredovnog održavanja dimnjaka i ubacivanja u kumin „svega i svačega” više puta bili izloženi eksplozijama, koje ostave trajne posledice. Podgoričani ističu da bi čišćenje dimnjaka trebalo uvesti kao obavezu jer oslanjanje na stanare da sami kontaktiraju dimnjičare, nije, kako navode, baš bezbjedno. Ističu i da je malo da na nivou grada ima samo jedan dimnjičar koji radi u Agenciji za stanovanje.
– U Agenciji imamo jednog dimnjičara uz kojeg uspijevamo da sve prijave blagovremeno realizujemo, a znam i da na nivou grada ima još par dimnjičara koji rade u privatnoj režiji. Počinje sezona grijanja i sad je pravo vrijeme da se u svim stambenim zgradama iskontroliše stanje vertikala i da se očiste. U praksi imamo i slučajeva da je neko prikačio ventilator na dimnjačku vertikalu i onda se bez obzira što nema začepljenja dimnjaka u stanovima pojavljuje dim. Takvi slučajevi se jednostavnije rješavaju ali problem može biti ako neko prilikom rekonstrukcije stana ošteti vertikalu od dimnjaka. Srećom takvih slučajeva nema puno i u većini slučajeva je dovoljno da se izvrši čišćenje vertikale– saopštio je Vladimir Tomović, direktor Agencije za stanovanje.
Jedan od najangažovanijih dimnjičara u Podgorici, Jovica Medenica ističe da taj posao radi blizu dvije decenije te da na nivou grada ima najviše pet odžačara. Napominje i da nije problem manjak odžačara koliko to što ljudi nemaju naviku da dimnjičare angažuju da im provjere stanje dimnjaka barem jednom godišnje ili to što zovu one koji nemaju adekvatnu opremu. Medenica ističe da je čišćenje dimnjačkih vertikala sa kuglom zastarjeo metod pogotovo u stambenim zgradama starijeg datuma te savjetuje stanare da na to ne pristaju.
– Nijedna stambena zgrada novijeg datuma nije namijenjena za loženje na čvrsta goriva i uopšte za grijanje jer su to dimnjaci koji su odrađeni od betonskog bloka a to nije materijal koji je vatrostalan i koji trpi visoku temperaturu. Ima i baš starih zgrada, koje su rađene posle rata u kojima su dimnjaci rađeni od fasadne cigle i oni mogu da funkcionišu. Međutim, održavanje je obavezno. Uvijek apelujem stanara da to čine na godišnjem nivou barem jednom a u zgradama gdje na jednoj vertikali loži više ljudi i dva puta godišnje. Isto tako, treba da znaju da ko god čisti dimnjake u zgradama, da to ne bi trebalo da rade kuglama, jer su one zastarjele i narušavaju zidove dimnjaka, već čeličnim četkama u obliku lepeze. Ja njih jedino i praktikujem – priča Medenica.
On napominje i da usluge dimnjičara variraju od 20 eura za kuće ili od 30 do 60 eura za stambene zgrade u zavisnosti od vertikala i spratova, kao i težine i obima posla.
Primjer zgrade u kojoj se još uvijek provjerava stanje dimnjaka je i jedan od dva siva solitera na Zabjelu- S10 gdje je već šestu godinu upravnik Simka Smiljanić. Ona ističe da su se prošle zime dva stana zapalila te da su i oni koji lože i oni koji ne lože zabrinuli da se nešto takvo ne ponovi.
– Nema u zgradi puno stanova koji se griju na drva ali koliko god, zbog niza nemilih situacija čišćenje dimnjaka je obavezno. Angažovali smo Agenciju za stanovanje da to uradi jer su nam oni najsigurniji, ali dok nam ne daju papir da je sve bezbjedno još uvijek savjetujem stanare da ne lože. Šta ćemo bolje čuvati osim ljudskih života i krovova nad glavom?– iskrena je Smiljanić.
Da nijedna zgrada nema problem sa grijanjem koliko sa stanarima među sobom jer oni koji se ne griju na drva uvijek imaju neku zamjerku na one koji lože, mišljenja je i Milo Dapčević iz sivog solitera S12 na Zabjelu. Kako je napomenuo, iako su oni koji se u zgradi griju na drva- manjina, neće odustati jer je isplatljivije, a i ne može da smeta nikome jer se dimnjaci redovno čiste.
– U našoj zgradi svega pet, šest porodica loži i dešavalo se da i onim porodicama koji ne lože da im se osjeća dim u stanu ali to nije do nas, to znači da u njihovom stanu postoji neka pukotina koji moraju oni da saniraju. U svakom slučaju, ta većina koja se ne grije na drva bi najviše voljela da ni mi to ne radimo. Oni dižu buku oko toga da će zgrada da se zapali, međutim ta priča ne pije vodu, jer postoje ljudi koji vode računa o svemu tome i to rade redovno, tako da nam ni po zakonu nam ne mogu ništa – kazao je Dapčević.
S.R.
Medenica: U slučaju zapaljenja dimnjaka sve zatvorite
Odžačar Jovica Medenica savjetuje vlasnike stambenih jedinica da u kriznim situacijama kad primjete zapaljenje dimnjaka nikako ne trebaju da slušaju savjete vatrogasaca koji u 99 odsto slučajeva savjetuju da otvore sve otvore.
– Naprotiv, sve treba zatvoriti kako bi se što prije to ugasilo jer tada velika količina kiseonika ulazi u dimnjak i ne može da izađe, a zbog velike količine čađa i goriva koji se nalaze u samom dimnjaku može lako da prouzrokuju eksploziju ili pucanje zidova što nikako nije dobro. Znači, sve zatvorite i zovite stručna lica da izađu ni lice mjesta– poručuje Medenica.
Sami svoji odžačari
Stanar jedne od najstarijih zgrada u Ulici Vojislavljevića, Nevenka Nedović ističe da pošto nemaju formirane organe upravljanja, o čišćenju dimnjaka godinama brine samo njen suprug.
– On ima kuglu kojom provjerava prohodnost vertikala i to radi ne samo zbog nas već i zbog još dvije porodice u zgradi koje se takođe griju na drva. Nažalost, mi smo specifična zgrada u kojoj nikako ne možemo da se dogovorimo da formiramo organe upravljanja. Jedva smo se dogovorili da se da novac za popravku lifta i sjećam se da smo među prvima platili iako smo na prizemlju i lift nam ni ne treba. Međutim, kad su dimnjaci u pitanju, stanari koji se ne griju na drva ne žele ni da čuju za održavanje dimnjaka, a to je obavezno jer nije mala stvar ako se zapuste, možete ostati bez stana za tili čas. Sve može da izgori u sekundi, dovoljno je samo da vam dim uđe u stan i da vam ni sva krečenja ni ništa ne pomognu. Mi smo još i dobri dok znamo kako da to održavamo, dok u zgradi kod moje sestre na Zabjelu ne smiju ni da pomisle da nalože vatru dok se sve dobro ne očisti jer je više puta dolazilo do katastrofe- priča Nedović.