Deklaracija o zajedničkom jeziku predstavljena u okviru „Njegoševih dana” izazvala je veoma pozitivne reakcije građana Kotora, koji su se uključili u diskusiju održanom u Crkvi Sv. Duha. Na ovu temu govorili su lingvisti Snježana Kordić i Ivo Pranković iz Zagreba, Rajka Glušica iz Nikšića, Ranko Bugarski iz Beograda, Sven Monesland iz Norveške, novinar Nikola Vučić iz Mostara i Sarajeva, te srpski pisac Vladimir Arsenijević, kao predstavnik Udruženja „Krokodil” iz Beograda, idejni začetnik konferencije „Jezici i nacionalizmi”, koje su održvana u četiri države regiona Potpisnici Deklaracije, njih osam i po hiljada do sada, suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posledicama političkih manipulacija jezikom aktuelnih jezičnih politika u četiri države regiona, ističu da se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik. Riječ je o policentričnoj standardizaciji koja je demokratski oblik standardizacije najbliža stvarnoj upotrebi jezika, a sve četiri trenutno postojeće standardne varijante su ravnopravne i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika, kaže se u Deklaraciji, koja se može potpisati na sajtu jezicinacionalizmi.com.
Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnoga tipa, odnosno jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama, kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španski, potrugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potrvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnoga jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost. Korištenje četiri naziva za standardne varijante: bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski ne znači da su to i različiti jezici. Insistiranje na malom broju postojećih razlika, te nasilnome razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih „prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanje razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure te nužno i autocenzure u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterijum etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti, smatraju potpisnici, kaže se, pored ostalog, u Deklaraciji, koju je pročitao Nikola Vučić. On je izrazio bojazan od „fašizacije obrazovnog sistema, gdje se razdvajaju mlade osobe, maloljetne ljude i ne da im se prilika da zajedno žive i odrastaju sa djecom druge nacionalnosti u razredu”, ali i nadu da do toga neće doći.
Glušica primijetila je da aktuelna vlast u Crnoj Gori kontroliše sve nacionalizme i vrlo ih lijepo koristi, i kad bi pala, ti nacionalizmi bi se otrgli kontroli i svako bi zatražio nastavu na svom jeziku.
- Politika u obrazovnom sistemu Crne Gore gajila je i gaji sve nacionalizme i vrlo se vješto njima služi. Za sad još niko ne traži nastavu na sopstvenom jeziku, u sopstvenim učionicama, ali nijesam baš sigurna da to neće biti. Mi se jako opasno igramo nacionalizmima i to sa sva četiri u ovoj maloj državi sa šesto hiljada govornika, zamislite kakva bi to bila katastrofa podijeliti tu malu jezičku zajednicu na četiri jezika, pa četiri nacionalna programa, četiri nacionalne istorije, to je vrlo opasno, a mislim da se neodgovorno sa tim igra ova vlast - rekla je Rajka Glušica.
M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.