Petočlana porodica Milana Bubanje (51) iz prigradskog naselja Kličevo, nadomak Nikšića, živi u uslovima nedostojnim čovjeka u 21. vijeku. Milanova teško oboljela supruga Branka (49), koju smo zatekli kod kuće sa sinom Đurom (22) i kćerkama Slađanom (18) i Đinom (17), operisana je 2013. godine od tumora na mozgu, nakon čega je tumor metastazirao na plućima i jetri. Vrijeme provode u prostoriji prepunoj vlage koja izbija iz gotovo svakog ćoška, okruženi oblacima dima i mirisom čađi iz dotrajalog šporeta. Trošno kupatilo je bez bojlera i pločica, dok preostalo pokućstvo čine pohabani namještaj i čađavi smederevac na kom griju vodu za kupanje. Na zidovima su vidljivi slojevi vlage, plafon crn kao ugarak, a nemaština i bolest, kažu, crnji od oboje.
Branka iako nepokretna sa priključenim kateterom, ranama na tijelu od ležanja, jer je skoro tri godine prikovana za bolesničku postelju, kaže da se bori da djecu izvede na put.
– U poslednjih šest godina kao da se na nas obrušila neka munja, liše nam djece. Suprug koji je radio u nekadašnjem Plus komercu, a potom u Rodi kao mesar, prije pet godina nakon povrede na radnom mestu gdje je povrijedio ruku ostao je bez posla. Nekoliko godina primali smo materijalno obezbjeđenje porodice i to nam je bio osnovni izvor egzistencije. Potom je bolest zakucala na naša vrata. Razboljela sam se i ja, pa su se djeca sama brinula o sebi. Kuvali su, prali i čistili – priča kroz suze Branka, koja dane provodi u neuslovnoj memljivoj prostoriji.
– Nijesam išla na hemoterapiju jer ne mogu da podnesem putovanje do Kliničkog centra u Podgorici. Suprug i djeca me kupaju, presvlače i previjaju jer nema ko drugi. Daju mi terapiju i lijepe flastere protiv bolova – ispričala nam je Branka, dodajući da joj je od svega najžalije to što ne može da se brine o djeci i što im ne može priuštiti ništa više od onog što imaju, a nemaju bukvalno ništa.
Đuro, Slađana i Đina znaju da za bolest od koje njihova majka boluje nema lijeka, pa je jedino što žele bojler, kako bi je okupali i koliko-toliko joj olakšali.
– Vodu grijemo na šporetu od drva, jer se električni pokvario. Sve bismo dali da ozdravi, i ako znamo da je to nemoguće. Zadovoljni smo suvom korom hljeba i parčetom sira, kada ih imamo, jer više ne možemo da priuštimo sebi – priča Đuro, koji je završio za pomoćnog kuvara i radio tokom sezone u Petrovcu, kako bi majci obezbijedio liječenje, a sestrama školovanje.
Branka dodaje da poslednjih godinu dana žive od 144 eura naknade koju prima po osnovu rođenja troje i više djece.
– Suprug Milan je nedavno počeo da radi na farmi za proizvodnju tovnih pilića Monteživ, kako bi platio račune za vodu i struju. Sin je završio za pomoćnog kuvara, ali posla za njega nema, pa pomaže suprugu i brine o meni, baš kao i dvije kćerke, srednjoškolke, koje se trude da nekako pomognu. Milan je nakon gubitka posla nadničio čisteći štale, cijepajući drva – priča Branka, zahvaljujući Banci hrane Crne Gore koja im je donirala paket namirnica.
L.N.
Svega im fali
Porodici Bubanja treba sve jer im, kažu, svega fali – odjeća, obuća, hrana, namještaj, adaptacija životnog prostora... Apeluju na humane ljude, pojedince i institucije da se osvrnu na ovu tugu i nemaštinu, da majka za života dočeka i makar jedan lijep dan za svoju djecu. Broj žiro računa kod NLB banke na ime Milan Bubanja je 530-0600100074491-83 NLB banka. Obuća za djevojke je broj 39, za Milana i Đura 43, a za Branku 40.