Nama koji smo takozvani lideri, bilo da smo duhovni ili svetovni, treba mnogo truda i moramo ohrabriti narod, moramo da ga vodimo, a ne da očekujemo da narod vodi nas i u tom smislu najveća odgovornost je na nama, poručio je za „Dan” episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije. On je naglasio da narod i nakon toliko vjekova od vremena Svetog Save i dalje tumara u mraku.
Govoreći o položaju Srba u zemljama bivše Jugoslavije, vladika Grigorije je kazao da je „vrlo teško dati ocjenu koja je visoka ili naročito pozitivna”.
– Narod nije kriv za svoj položaj u mjeri u kojoj je taj položaj težak, ali isto tako narod ne treba da nema odgovornosti za ono u čemu se nalazi. Dakle, svi zajedno moramo da napravimo iskorak, konkretno to je rad, red, poredak, zakon, odnosno sve ono što je od našeg naroda potpuno nepoznatog, nepriznatog i nesređenog uspio da učini Sveti Sava. Da pokušamo da napravimo što bolji život za sebe u okruženju u kom živimo, a mi danas nakon toliko vjekova od Svetog Save još uvijek tumaramo u mraku. U tom smislu je to ozbiljan problem. Možemo da se pozivamo da smo bili od drugih napadani, da smo bili u raznim opasnostima, da smo dugo bili pod turskim ropstvom, međutim, ono što je Sveti Sava uradio govori nam da je uvijek moguće da krenemo ispočetka i to dobrim putem – izjavio je episkop Grigorije.
On je preksinoć u Kotoru besjedio na Svetosavskoj akademiji, koja je u organizaciji Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo” Kotor – 1839, održana u hramu Svetog Nikole. Obraćajući se prisutnima, među kojima su bili i konzuli Srbije i Hrvatske u Crnoj Gori, Zoran Dojčinović i Hrvoje Vuković, kao i direktor Turističke organizacije (TO) Kotor Mirza Krcić, vladika Grigorije je podsjetio da se Sveti Sava borio za red, zdravlje, nauku, mir i pomirenje. On je svojoj besjedi poredio grad sa vinogradom, navodeći da su slični, ne samo po tome što mogu biti u dolini ili na brijegu, već i po mnogo čemu drugom.
– Ako bi danas Sveti Sava došao u Crnu Goru, svoju postojbinu, Bosnu i Hercegovinu humsku zemlju svoju đedovinu, i Srbiju, svoju otadžbinu, vidio bi da ni poslije toliko vjekova njegova vizija nije ostvarena, ali da je i sada kao i tada najvažnije upravo ono za što se borio; red, poredak, pravo i pravda, prosvećivanje i liječenje ljudi. Vidio bi Sveti Sava kako ga mi na današnji dan svečano proslavljamo, ali nijesam uvjeren da bi jednog takvog pregaoca naše slavljenje, pohvale i velike riječi učinile srećnim. Uvjeren sam da bi nas pitao zašto vlada nezakonje, zašto nema reda, zašto smo zapustili škole i bolnice. I ono najvažnije i najbolnije za Svetog Savu i tada danas – zašto se svađaju braća. Zašto mrze jedan drugog, zavide i ubijaju? Zašto lažu, otimaju, pljačkaju? Nekako sam uvjeren da bi se Sveti Sava u vinogradu koji je lično zasadio osjetio strancem i došljakom. A mi, kada bi nas on opomenuo i uputio da činimo ono što je on činio, ne bismo to prihvatili, nego bismo gledali da ga nekako protjeramo napolje – kazao je episkop Grigorije.
B.M.
Bratski odnos
Govoreći o saradnji između Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske i Mitropolije crnogorsko-primorske, episkop je poručio da je ona prožeta bratskim odnosom.
– Ne vidimo nikakvu razliku i ne vidimo nikakve granice između nas. Ja sam danas u Kotoru kao kod svoje kuće i isto tako uvijek su mitropolit Amfilohije i vladika Joanikije u Hercegovini kao kod svoje kuće. Kada god me pozove neko u Crnu Goru, rado ću doći, ali i ja uvijek rado pozivam vladike iz Crne Gore i uvijek se rado susrećemo. To je veliki blagoslov za naš kraj ovdje na jugu i gdje god živimo u Crnoj Gori, Hercegovini, pa i u Bosni – saopštio je on.