-Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ


Govoreći o svojim protivnicima, knez Mihailo je posebno isticao „prinužden sam bio u Zemun preći samo zato da bi Vučićeva napastvovanja kad su najposle i životu mome groziti počela izbego, ničim manje zadržavajući sebi pravo na moje knjaževsko dostojanstvo... to ja silom ovoga akta njega, Tomu Vučića, a tako i njegove jednomišljenike kao buntovnike proglašavam i kako protivu dosadašnji tako i u napredak preduzeti nameravajući postupaka i bilo kakvi zahtevanja njegovi toržestveno protestiram”. Knez je dalje podvlačio da je Vučić odgovoran za trošenje novca iz državne kase bez njegovog odobrenja, te za svaku štetu učinjenu društvu ili pojedincu. Na kraju je pozivao Ćamil-pašu i konzule da protestno pismo dostave svojim vladama, pozivajući ih da ne priznaju ovakav način promjene vlasti.

U vrijeme unutrašnjih borbi u Srbiji i odlaska kneza Mihaila u Zemun, knez Miloš se nalazio na putovanju po njemačkim gradovima. Obišao je Drezden, Lajpcig, Vajmar, Franfkurt. Iz grada na Majni je krenuo preko Minhena i Graca za Beč. Vijest o prevratu u Srbiji, knezu Milošu je saopštena po povratku u austrijsku prestonicu. Iznenađen događajima, bivši knez je ipak bio svjestan da njegovom mladom i u politici neiskusnom sinu nije bilo nimalo lako boriti se sa ustavobraniteljima, koji su i njega kao iskusnog borca uspjeli da otjeraju iz Srbije. Knez Miloš je odmah, po Vuku Karadžiću, uputio „nastavlenija” kako treba ubuduće raditi. U ovim upustvima, sastavljenim iz devet tačaka, otac je sinu najprije poručivao da se ne brine za prevrat, te da će uvijek brinuti o njemu. Upozoravao ga je da se obraća svakome, da izbjegava da piše o svojim daljim namjerama, naglašavajući da se sva pisma otvaraju i čitaju, te da u tom slučaju pisanje može samo da mu nanese štetu. Prilikom pisanja trebalo je da konsultuje Vuka. Knez Miloš je u daljem tekstu oštro kritikovao Mihailove ministre, savjetujući sinu da prekine svaku vezu sa njima. U uputstvima se govori i o dolasku barona Livena iz Rusije, ali uz napomenu knezu Mihailu da prije bilo kakvog razgovora sa ruskim emisarom obavezno konsultuje Vuka. Otac je savjetovao sina i da otpusti sve dotadašnje ministre, da uzme samo dva čovjeka kojima će biti dozvoljen pristup njegovoj kancelariji i da budu u njegovoj okolini. Sva pisma u kojima bi se navodilo nešto tajno trebalo je upućivati po povjerljivim licima, a ostala poštom.

Knez Mihailo je prvih dana u emigraciji vodio vrlo živu diplomatsku aktivnost i prepisku. Dva dana nakon odlaska iz Srbije pisao je majoru Vučkoviću zahvaljujući mu na dobrom držanju vojske, koja nije htjela da sarađuje sa Vučićevim buntovnicima. Naglašavao je i da će se vratiti u Srbiju, navodeći „mada sam prešao, nisam prestao knjazom srpskim”. Vrlo brzo se obratio i velikom veziru Reuf-paši protestujući protiv Vučićevih nezakonitih postupaka. Da bi prikazao događaje u Srbiji donio je odluku da u tursku prestonicu uputi i jednu deputaciju. U njenom sastavu bili su: Petar Popović, bivši načelnik smederevskog okruga, i Konstantin Ranos. Kako je za brojniju deputaciju bilo neophodno više novca, knez Mihailo je odustao da u Carigrad šalje više ljudi. Pomenuti članovi otputovali su 26. septembra, ali nijesu imali uspjeha. Budući da je Porta svesrdno podržavala promjene u Srbiji, deputati kneza Mihaila nijesu bili ni primljeni od strane turskih zvaničnika. Veliki vezir Reuf-paša je svu odgovornost za bunu svalio na Mihaila, a za glavne uzroke je naveo njegove zloupotrebe i nasilja, prosto konstatujući da, pošto je napustio presto i otišao u inostranstvo, narod je s pravom izabrao novog kneza koga je Porta potvrdila. Uz to mu je naređeno da Emin-efendiji, turskom izaslaniku preda visoki turski orden zajedno sa fesom, koje je dobio od sultana prilikom posjete Carigradu, što je knez kasnije i učinio.

Najveće nade knez Mihailo je polagao u Rusiju, kao pokroviteljsku silu. Vidjevši negativni razvoj događaja u Srbiji i jačanje ustavobranitelja, knez je 14. oktobra 1842. godine uputio pismo grofu Neselrodeu, ruskom ministru inostranih poslova, u kome je detaljno opisao posljednje događaje. Istovremeno je pripremio i jednu deputaciju koja je trebalo da otputuje za Petrograd. U njenom sastavu bili su: Stefan Radičević, bivši ministar pravde i prosvjete, Miloš Bogićević, nekadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih djela, i Konstantin Bogdanović, bivši sekretar Savjeta.


(Nastaviće se)

---