Knjiga poezije „Manastirski sinovi” Ilije Lakušića promovisana je pred brojnom publikom u sali Narodne biblioteke „Radosav Ljumović” u Podgorici. Ovo Lakušićevo djelo, o kome su govorili prof. dr Siniša Jelušić i prof. dr Dragan Koprivica, promovisano je u okviru obilježavanja 170 godina od štampanja ,,Gorskog vijenca”.
- Sažeto kazano, Lakušićevi stihovi iz ove zbirke jesu povratak pamćenju onoga što se zaboravlja ili krivo tumači. Pamćenja kao ponavljanja. Lakušić neupitno upućuje na metafizički zadatak pjesništva, postavljenje u prvi plan egzistencijalnih i metafizičkih pitanja – kazao je prof. dr Jelušić, ističući da tri pjesme predstavljaju Lakušićev pjesnički triptih koji jeste najdublji prodor u metafizičko. Sadrže pojam majke, kao kosmičke suštine, a naslovljene su: „Majčino mlijeko”, „Takva pjesma” i „Došla sam da te rodim”.
- Jedna od bitnih funkcija zbirke u cjelini jeste Lakušićevo pjesničko pregnuće da se sa očiju savremenog čitaoca „skine zavjesa” koja, najvećim uticajem ideologije, skriva istinu, koja se ovom pjesničkom reinterpretacijom njegoševske misli, razotkriva i u svom autentičnom smislu postavlja – mišljenja je dr Jelušić.
Prof. dr Dragan Koprivica ocijenio je da ova knjiga „uz odlike prave pjesničke zbirke, u aktuelnoj hiperprodukciji knjiga predstavlja obrazac istinskog nadahnuća i visokih pjesničkih dometa”.
- Osnovni utisak koji se nameće tokom čitanja ovog poetskog ostvarenja, kao spoja izabranih stihova „O dva Petra”, o Petru Prvom i Njegošu, i najvećim dijelom novih pjesama, rezultira osjećajem da je knjiga nastala kao rezultat sinteze bogatog pjesničkog iskustva, osvjedočenog talenta i velikog zanatskog umijeća. Lakušić se odlučio da perom iskusnog znalca poezije pristupi obradi krucijalnih tema i motiva ljudskog postojanja i trajanja – kazao je prof. dr Koprivica. On je istakao da je autor zbirke „Manastirski sinovi” na poetski nadahnut način „ispričao” istoriju Crne Gore, vodeći pjesnički dijalog i monolog, sa našim najvišim duhovnim ocima i mudracima.
- Nepretenciozno je prozborio „šta je Njegoš” htio da kaže tragajući za crtama duhovnosti Vladike i Pjesnika, i za arhetipskim bićem našeg etnosa, u čemu su zapretani naše kolektivno pamćenje i pohranjeni nacionalni refreni – kazao je dr Koprivica.
Na samom kraju, obratio se i autor Ilija Lakušić izrekavši riječi zahvalnosti.
- Stvaralačka zrelost tjera autora da valorizuje svoja životna i kulturološka iskustva, te da svoj napor okrene u pravcu promišljanja ličnog i kolektivnog identiteta. Zadihan ispod ovog neba ispod kojeg sam živio, pokušao sam da se zagledam u lični i kolektivni identitet. Osluškujući jedan ljudski vijek, razumio sam da je vrijeme dinastije Petrović – vrijeme najviše slave Crne Gore. Pjevanje o tom vremenu, tako sam razumio, podržava i obdržava život ključnih kulturoloških i istorijskih vrijednosti. Meni, kao tvorcu ovih stihova, bješe naročito važno da je to doba etike ostvareno pod često paljenim krovom visoke estetike. Ovu knjigu sam pisao zadivljen čudesima koja su živjeli i nadživjeli dva Petra. U slavu njihove slave sačinjeni su ovi stihovi – kazao je Lakušić.
Stihove je na oduševljenje publike čitao glumac Crnogorskog narodnog pozorišta Danilo Čelebić, što je praćeno burnim aplauzima.A.Ć.


Čuvar jezičkih pečata

- Pjesnik je ponesen i carstvom riječi, gdje se snalazi kao „čuvar jezičkih pečata”, a što predstavlja poseban segment njegovog pjevanja. Riječi su za njega živ, zaseban, cjelovit i paralelan univerzum, u koji on zalazi kao u zemlju obećanu, na svetkovinu duha, namjeran da oživi imenice, udahne život glagolima, zbog čega u zbirci antropomorfizirane riječi žive, pate i raduju se kao ljudi, u znak snažne sugestivnosti – kazao je dr Koprivica.