Piše: BRANISLAV OTAŠEVIĆ
U doba Nemanjića započela je velika graditeljska aktivnost. Staru srpsku umjetnost možemo pratiti preko građevina i zadužbina još iz Ribnice, odakle je Nemanja došao, pa preko Rasa i Petrove crkve kod Novog Pazara, hramova u Toplici (Sveti Nikola i Sveta Bogorodica), Đurđevih stupova kod Berana, Studenice i Hilandara, pa do zadužbine kneza Miroslava – crkve Svetog Petra u Bijelom Polju i Davidovice kod Prijepolja. Traganje za tim srpskim starinama i draguljima otpočela je davno, a traje i danas. Humskom zemljom, kao što je poznato, gospodario je Nemanjin brat, knez Miroslav. Na crkvi Svetog Petra u Bijelom Polju stoji i danas natpis: „U ime otca i Sina i Svetoga duha, ja sin Zavidin, a imenom rab božji Stefan Miroslav, knez hlmski, sazidah crkv’ svetago apostola Petra, Oh.“ Crkva je sazidana 1196. godine, a sazidao ju je knez Miroslav za života. Miroslav je ispisao i povelju o baštinskim prilozima ovoj crkvi na Limu, ali njegova povelja nije sačuvana. Uništena je prilikom upada Bugara u ovaj kraj 1253. ili 1254. godine. Za potrebe crkve Svetog apostola Petra knez Miroslav je dao da se ispiše jevanđelje koje je stručnoj javnosti i čitalačkoj publici poznato kao Miroslavljevo jevanđelje. Humska država, kojom je upravljao knez Miroslav, brat Nemanjin, prostirala se od Tare do Lima, na istoku, do Makarske i Dubrovnika, na zapadu. Iako podaci o popisu i veličini Miroslavljevih posjeda nijesu direktno sačuvani, kasnijim izdanjem Stonske i Limske (Uroševe) povelje uglavnom su rekonstruisani baštinski posjedi kneza Miroslava na Limu, odnosno oko crkve Svetog apostola Petra.
O crkvi Svetog apostola Petra na Limu, u današnjem Bijelom Polju, pisali su mnogi, od Vladimira Petkovića i Ilariona Ruvarca, Đurđa Boškovića i Radoslava Grujića, Aleksandra Deroka i Vojislava J. Đurića, pa do najmlađih današnjih istraživača. Vrijedni bibliografi poput dr Jova Medojevića, evidentirali su preko trideset vrijednih publikacija o ovoj svetinji. Najviše je čuvena po tome što je u njoj pisano Miroslavljevo jevanđelje. U starim ljetopisima govori se da je ova crkva građena u znaku „dva stila“, odnosno da je imala dvije kule, što su potvrdila i istraživanja. Jedna od tih kula je i do danas sačuvana, a otkriveni su i do danas sačuvani i temelji druge, južne kule. Kule nijesu istovremeno građene sa crkvom. O tome govori činjenica da ni temelji ni njihovi zidovi, ne čine jedinstveni arhitektonski sklop sa prvobitnom građevinom humskog kneza Miroslava. Očigledno je da je kasnijom dogradnjom crkva povećana po uzoru na Rašku arhitekturu u 13. vijeku. Dozidani su priprata i dva zvonika. Godine 1253. ili 1254. stradala je prilikom varvarskog napada Bugara. Oni su iz nje odnijeli ili uništili Miroslavljevu donatorsku povelju, kojom ktitor daruje crkvu svetom apostolu Petru.
Crkva Svetog Apostola Petra jedno vrijeme poslije osvajanja Stona, bila je sjedište humske episkopije, a 1330. godine pominje se kao katedralna crkva Danila II, humskog episkopa koji je ovdje kako se pretpostavlja došao 1316. ili 1317. godine. U prvoj polovini 15. vijeka (1442) bila je sjedište limske mitropolije, kojom je tada upravljao mitropolit Filotej. Poslije se u turskim popisima javlja kao manastir Petrova crkva. U popisu iz 1497. godine uz manastir su upisane samo dvije kuće, a 1582. godine pominju se i manastirska imanja koja su obrađivala svjetovna lica. Jedna baština se navodi kao vlasništvo nekog Jovana, popovog sina.
Crkva je, po mišljenju nekih istraživača, zidana na starim i razrušenim temeljima neke ranije crkve. Tokom vremena je prepravljana i doziđivana. U svom prvobitnom obliku bila je malih razmjera i neobičnog izgleda – bila je to, piše Veliša Krsmanović pravougaona ugaona građevina. Na njenoj zapadnoj fasadi nalazio se reprenzentativni portal sa natpisom na staroslovenskom jeziku. Taj natpis govori ko je ktitor crkve. On je i do dana današnjeg sačuvan iako je portal u vrijeme turskih osvajanja demontiran i ugrađivan u druge svrhe, prilikom doziđivanja sjeverne fasade. Istoričari umjetnosti ne prepoznaju u crkvi direktne uzore po kojima je građena. Neki tvrde da pojedina arhitektonska rješenja podsjećaju na stil gradnje u južnom primorju (11. i 12. vijek). Neke sličnosti su nađene i sa nekim drugim crkvama, na području Raške s kraja 12. vijeka. Crkva je živopisana u tri faze. Najmlađa je iz vremena kralja Milutina, kada je naslikan dvoglavi orao na bijeloj pozadini. Živopisci su bili očuvani sve do dolaska Turaka, a onda su prekrečeni. Crkva je nekada imala i kameni ikonostas, što je istraživanjima, a na osnovu sačuvanih fragmenata utvrdio Radivoje Ljubinković. Nađeni fragmenti su iz 12. vijeka. Na osnovu parapetnih ploča rekonstruisan je donji dio ikonostasa. Svaka ploča je imala oblik kvadrata debljine 13,5 santimetara, a dužine strane su imale po 95 santimetara. Od gornjeg dijela ikonostasa sačuvan je manji broj fragmenata koji djelimično daju podatke o njegovom izgledu, površini, dekoru. On se sastojao uglavnom iz trouglova i „kuka“. Ikonostas je rađen po uzoru na primorska rješenja što upućuje na zaključak da je možda taj ikonostas pripadao starijoj građevini. Svi kasniji radovi su bliži raško-moravskom stilu. To pokazuje naročito živopis koji je iako oštećen veoma prepoznatljiv i stilski jasan. Nema dileme da pripada prvim godinama 14. vijeka. Riječ je o kompozicijama sa naglašenim narativnim karakterom, figure su prefinjene, dostojanstvene, elegantne i odmjerene. Veoma podsjećaju na one u Kraljevoj crkvi u Studenici, pa se stiče utisak da je isti slikar, ili njih više, radio u obje crkve, pa i u ovoj na Limu i onoj u Studenici.
Na zapadnom zidu Glavnog broda crkve Svetog Petra u Bijelom Polju sačuvana je freska sa prikazom grba kneza Miroslava. Grb je dimenzija 48 h 60 cm. Njegovu herdaličku cjelinu čine bijeli štit, nosilac grba i lik dvoglavog orla. Glave orla su prikazane u zbliku cvijeta. Da je u pitanju grb kneza Miroslava potvrđuje i jedna druga kompozicija. Riječ je o kompoziciji na kojoj knez Miroslav, ktitor, predaje svetom apostolu Petru maketu crkve.Nastaviće se