U intervjuu „Pobjedi” od 5. aprila 1989. dr Kostić je dalje kazao:
„Narod Crne Gore kosovsku dramu doživljava emotivnije nego u drugim sredinama. Tražio je od svog rukovodstva angažovaniji odnos i konkretnije poteze. Umjesto da posluša glas naroda, rukovodstvo se uporno trudilo da dokaže da je na istoj liniji. Ako se tome doda izuzetno teška materijalna i socijalna pozicija ogromnog dijela stanovništva Crne Gore i činjenica da se godinama priča o suzbijanju kontrarevolucije na Kosovu, a ta kontrarevolucija postaje svaki dan očiglednija i drskija, da se godinama priča o izlasku iz ekonomske krize, a kriza postaje sve dublja, kod naroda Crne Gore je zavladao osjećaj bezizlaza i beznađa. Kod naroda se probudio sveopšti zahtjev za promjenama. Narodu je dogorjelo do nokata. On bi htio u promjene, makar i sa crnim đavolom, očekujući da mu ne može biti gore nego što je, nadajući se da će mu promjene donijeti nekakav boljitak.
Prema tome, osnovna karakteristika proteklih događaja u Crnoj Gori je sveopšti zahtjev za promjenama, a greške koje su učinjene prilikom organizacije mitinga solidarnosti u Titogradu u avgustu mjesecu pa zatim u oktobru i u danima poslije oktobra, sve do 10. januara ove godine, samo su podsticale neraspoloženje i gnjev naroda.
To su razlozi koji su 11. januara izveli čitav narod Crne Gore na ulicu. Bez toga, ni brigade Šolevića i drugih ekstremnih pojedinaca ne bi uspjele da narod izvedu na ulice. Taj osnovni zahtjev, poslije oktobarskih događaja, nije shvaćen. Nijesu povučeni pravi potezi i bilo je normalno očekivati eskalaciju sveopšteg narodnog nezadovoljstva, kao što se to desilo 10. i 11. januara ove godine.
Osnovna pozitivna karakteristika ovih promjena ogleda se u tome što su najkrupniju ulogu u ovim događajima odigrali mladi ljudi, studenti Univerziteta i organizacija Saveza omladine Crne Gore, što su tim događajima snažno započeti procesi demokratizacije koje, po mome uvjerenju, nikakve snage danas više ne mogu zaustaviti.
U sadašnjem trenutku izuzetno je važno shvatiti da je u proteklim događajima na pitanju ustavnih promjena Srbije, rješavanju kosovske drame i nezadovoljstvu djelovanjem i postupcima političkog vrha Crne Gore, postignut visok stepen jedinstva svih društvenih slojeva, ali i svih shvatanja i ideoloških pogleda. U daljem razvoju započetih demokratskih procesa neminovno će morati da dođe do diferencijacije tih snaga i najvažniji zadatak će biti da se sve progresivne snage ujedine i da zajednički djeluju na daljem razvijanju započetih demokratskih procesa”.
Pitanje: Različita viđenja događaja u Crnoj Gori nailaze i na različita reagovanja. Kako Vi komentarišete podršku rukovodstva SR Slovenije rukovodstvu Crne Gore poslije oktobarskih događaja, te kasnije reakcije u vezi sa „nasilnom smjenom crnogorskog rukovodstva”?
Odgovor: „Mislim da politički faktori pa i sredstva informisanja u Sloveniji nedovoljno poznaju stanje u Crnoj Gori. Pogrešnoj predstavi o događajima u Crnoj Gori doprinijele su i zvanične političke ocjene događaja u Crnoj Gori od strane političkog vrha Republike.
Mi u Crnoj Gori, takođe, malo poznajemo situaciju u Sloveniji i stanje odnosa u toj sredini. Djelovanje raznih antisocijalističkih snaga u Sloveniji koje je i ranije bilo prisutno, uz negativna reagovanja na događaje u Crnoj Gori, i gledanje na način rješavanja kosovske drame, koja su ponekad objektivno mogla da znače više podsticaj kontrarevoluciji na Kosovu, nego njeno eliminisanje, sve je to kod najvećeg dijela stanovništva Crne Gore stvorilo negativan odnos prema svemu što se u Sloveniji dešava pa i prema dijelu političkog rukovodstva Slovenije, posebno prema jednom broju najodgovornijih ljudi u političkom i državnom vrhu Slovenije.
U takvim uslovima čestitka i podrška koju je politički vrh Slovenije uputio političkom rukovodstvu Crne Gore samo je pojačala opšte neraspoloženje naroda pa i rezerve naroda Crne Gore prema svom rukovodstvu”.
Pitanje: Prema mnogim shvatanjima ono što se dogodilo u Crnoj Gori pored nezadovoljstva standardom i potezima rukovodstva, pripisuje se i indolentnom odnosu prema zbivanjima na Kosovu? Manifestacije solidarnosti pa i oktobarski događaji često su karakterisani kao velikosrpski nacionalizam. Šta Vi o tome mislite?
Odgovor: „Prisustvovao sam mitingu solidarnosti na trgu Ivana Milutinovića u avgustu mjesecu. Pratio sam oktobarski miting u Titogradu do 3 sata ujutro, 8. oktobra. Prisustvovao sam i govorio na mitingu u Nikšiću. Bio sam i govorio na mitingu u Plavu.
Imam utisak da su neki vizuelni elementi sa svih tih skupova, kao što su slike Slobodana Miloševića, zastave, parole, plakati i dr. podstakli ocjene u političkom vrhu Crne Gore o prodoru velikosrpskog nacionalizma. Ja to, zaista, nijesam tako doživio”.
(NASTAVIĆE SE)
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ