PIŠE: Adrijan Lungu
Da bi ušao u Ministarstvo životne sredine, posjetilac mora da okrene leđa zgradi parlamenta, najvećoj i najprepoznatljivijoj građevini u zemlji. Njena veličina gotovo da prevazilazi moći poimanja. Većim dijelom dana baca veliku sjenku. Unutar ministarstva, kad se popenje uz mermerne stepenice i prođe pored velikih lustera, posjetilac stiže do kancelarije Raula Popa na prvom spratu. U hodniku stoje tri minijaturne kante za recikliranje otpada – žuta, zelena i plava.
Raul Pop se uselio u kancelariju u junu, kao državni sekretar za upravljanje otpadom, jedan od mnogih eksperata koje je angažovala tehnokratska vlada formirana šest mjeseci ranije, nakon što je požar u noćnom klubu u kojem je nastradalo 64 ljudi izazvao plimu bijesa zbog korupcije u zemlji.
Vlada je dobila jednogodišnji mandat, do izbora zakazanih za decembar, i u nju se polažu velike nade da će konačno promijeniti stvari nabolje poslije više od 25 godina kršenja obećanja nakon pada diktatora Nikolaja Čaušeskua, čovjeka koji je naložio izgradnju nove zgrade parlamenta.
Raul Pop je nadležan za recikliranje, što nije naročito popularna tema, ali dobro ilustruje sporost napredovanja Rumunije poslije pada komunizma. Rezultati na polju recikliranja su katastrofalno loši, a cijenu za to plaća životna sredina. Ako se uskoro nešto ne promijeni, cijenu će plaćati i stanovništvo.
Prema poslednjim podacima Eurostata, statističke agencije Evropske unije, u Rumuniji je 2013. godine reciklirano približno pet odsto komunalnog otpada, dok evropski prosjek iznosi 28 odsto. Najveći dio preostalog otpada završava na deponijama koje ruže pejzaž.
Ako do 2020. godine ne dostigne stopu recikliranja od 50 odsto, zemlja se suočava sa mogućnošću plaćanja kazni u iznosu do 200.000 eura na dan. Neki od zvaničnika upozoravaju i na prijetnju ukidanja pristupa EU fondovima za zaštitu životne sredine, što je vitalno važan izvor sredstava za jednu od najsiromašnijih zemalja u EU.
Popova šefica, ministarka, četrdesetsedmogodišnja Kristijana Paska Palmer ekspert je za zaštitu životne sredine. Kao i Pop, napustila je stalni posao koji je imala u administraciji EU u Briselu da bi i sama dala doprinos pokušaju reforme poslije požara u noćnom klubu. U ministarstvo je dovela i svoju tridesetčetvorogodišnju savjetnicu Elenu Rastej, ekološkog aktivistu iz Transilvanije, regiona u centralnoj Rumuniji.
Vrijeme preostalo do izbora u decembru neumitno ističe, a njih troje vode tešku bitku, pokušavajući da uvećaju udio recikliranja otpada u Rumuniji. Mnogi strahuju da će entuzijazam za promjene nestati čim se političari vrate na vlast.
Zaustaviti propadanje
Požar koji je izbio u noćnom klubu „Kolektiv“ u Bukureštu 30. oktobra 2015. mogao bi ući u istoriju kao trenutak prekretnice u postkomunističkoj Rumuniji. Žalost je brzo ustupila mjesto izlivima bijesa zbog sumnji da je bezbjednost ljudi bila ugrožena zbog korupcije.
Vlasnici kluba Đeorđe Alin Anastesku, Paul Katalin Ganče i Kostin Minku, optuženi su za ubistvo iz nehata i izvedeni pred sud. Dvije službenice zaposlene u Upravi za vanredne situacije u Ministarstvu unutrašnjih poslova Antonina Radu i Petrika Đeorđe Mate otpužene su za zloupotrebu položaja, jer navodno nijesu obavljale obavezan inspekcijski nadzor kluba.
Za hiljade Rumuna koji su izaši na ulice da protestuju, tragedija je bila simbol korupcije koja i dalje izjeda rumunsku državu i društvo. Premijer Viktor Ponta je podnio ostavku, a predsjednik Klaus Johanis se obratio bivšem komesaru EU i agroekonomisti Dačijanu Čiološu i ponudio mu da vodi zemlju do održavanja novih izbor zakazanih za godinu dana.
Čiološ, koji tada nije bio član nijedne političke partije, okupio je kabinet sastavljen od tehnokrata, eksperata, službenika EU i lidera građanskog društva. Njegova vlada je objavila pismo o namjerama u kojem je rečeno da su tragedija u noćnom klubu i njeni uzorci proizveli očekivanja u rumunskom društvu koja se više „ne mogu ignorisati“.
Kristijana Paska Palmer, bivša visoka službenica za pitanja životne sredine i pregovarač u EU, bila je među onima koji su prihvatili poziv. Preuzela je vođenje ministarstva čiji se dosadašnji rezultati na polju recikliranja nimalo ne uklapaju u viziju zelenog kontinenta koju promoviše EU.
Rumunija zaostaje u oblasti recikliranja otpada iz domaćinstava još od pridruživanja EU 2007. godine i danas ostvaruje tek nešto bolje rezultate nego susjedi koji još niijsu u EU, kao što su Srbija, Makedonija i Bosna, bivše jugoslovenske republike u kojima se recikliranje gotovo i ne praktikuje. S druge strane, čak i zvanične brojke koje Rumunija objavljuje dovode se u sumnju.
Krajem 2015, u jeku protesta zbog požara u klubu „Kolektiv“, inspekcija za životnu sredinu i tužilaštvo pokrenuli su istragu zbog optužbi da su neka od preduzeća uključenih u recikliranje preuveličavala svoj učinak. U središtu skandala su bile takozvane organizacije za proširenu odgovornost proizvođača, OPOP, preko kojih veliki proizvođači osiguravaju da otpad od ambalaže njihovih proizvoda bude prikupljen i prosleđen preduzećima za recikliranje.
Uprava fonda za životnu sredinu Rumunije, tijelo pri Ministarstvu životne sredine nadležno za zaštitu, kaznila je šest od deset postojećih OPOP desetinama miliona eura, ali poslije uložene žalbe taj postupak još traje.
Đanin Serban, izvršni direktor udruženja OPOP pod imenom Eko Romania, izjavio je za BIRN da ove organizacije, koje su praktično posrednici između proizvođača, sakupljača otpada i preduzeća za recikliranje, ne mogu prihvatiti odgovornost za stvarne učinke preduzeća za recikliranje. Prema njegovom mišljenju, zakon se u ovom slučaju neispravno primjenjuje.
Nema brzih rješenja
Raul Pop, koji je prethodno radio na zaštiti životne sredine za Program Ujedinjenih nacija za razvoj, kompaniju Ernst&Young i nevladinu organizaciju Ecoteca, izjavio je da ne postoje brza rješenja i „čudotvorni lijekovi“ koji će natjerati Rumune da recikliraju. U upravljanju otpadom, rekao je, „primjenjuje se niz manjih, komplementarnih mjera koje se sprovode različitim brzinama“.
Takve mjere mogu uključivati oporezivanje deponija, što podiže cijenu odlaganja otpada na deponije, uvođenje sistema „plaćaj kao što bacaš“, koji predviđa više poreze za domaćinstva koja ne razdvajaju otpad za recikliranje, i sistem kaucija kojim se praktično plaća naknada potrošačima koji vraćaju ambalažu kao što su konzerve.
– Komparativna studija bi pokazala da Rumunija ima najjeftinije deponije u Evropi. Ako je tamo gdje su deponije najjeftinije recikliranje najslabije razvijeno, moguće je da tu postoji neka dublja veza – kaže Pop.
Otpor je, kaže on, uglavnom dolazio od predsjednika stotina opština koji su direktno nadležni za prikupljanje i odlaganje otpada i koji imaju disproporcionalno veliku moć u političkom sistemu Rumunije zbog važne uloge u osiguravanju glasova za velike političke partije. Ljudi u opštinama, kažu njihovi kritičari, doživljavaju ideju o razdvajanju stakla, hartije, metala, aluminijuma i ostalih otpadnih materijala kao suvišan i preskup eksperiment. Mnogima je lakše i jeftinije baciti sve zajedno na deponiju.
U obraćanju stotinama predsjednika opština u zgradi parlamenta u julu, ministarka Kristijana Paska Palmer je izložila brojke. Kao i ostatak EU, Rumunija ima za cilj da do 2020. godine reciklira 50 odsto otpada iz domaćinstava.
– Za prvih devet i po godina (poslije pridruživanja) stigli smo do tri odsto. Dakle, za dostizanje tri od planiranih 50 odsto potrošili smo 71 odsto vremena koje imamo na raspolaganju. Ako je u prvih devet i po godina recikliranje raslo po prosečnoj godišnjoj stopi od 0,3 odsto, sada moramo pronaći način da za vrijeme koje nam je preostalo do 2020. osiguramo prosječan rast od 13 odsto godišnje. To znači da moramo biti 39 puta efikasniji nego dosad. Mi iz ministarstva ne možemo to sami da uradimo, a vjerovatno ne možete ni vi – kazala je ona u svom govoru.
Izuzetak od pravila
Jedna opština u Transilvaniji odudara od opšteg trenda. Targu Lapus, mali grad sa oko 12.000 stanovnika, uzeo je 2008. godine milion eura iz fondova Evropske unije i kupio kontejnere i vozila za selektivno prikupljanje otpada iz domaćinstava.
Kraus je izjavio za BIRN da njihova opština u prosjeku reciklira 45 odsto otpada. Za domaćinstva koja ne razdvajaju đubre „predviđene su kazne, da bi se naučili“.
– Program se sprovodi sedam godina i tu i tamo još imamo problema s disciplinom, naročito u stambenim zgradama sa više stanara. U individualnim domaćinstvima odziv je i preko 90 odsto – kazao je on.
Odgovarajući na upućene kritike Madalin Adi Teodosesku, predsjednica udruženja rumunskih gradova, izjavila je da je najvažnije obrazovati Rumune o potrebi recikliranja, dodajući da politika s tim nema nikakve veze. Teodosesku je izjavila za BIRN da će se problem riješiti onda kada 41 okrug u Rumuniji usvoji takozvani Sistem za integrisano upravljanje otpadom, koji će koordinirati odlaganje otpada, uključujući i uvođenje zasebnih kontejnera za recikliranje.
Ciljevi
Evropska komisija, izvršni organ EU, objavila je 2011. skup preporuka za Rumuniju, uključujući uvođenje poreza za deponije, sistem „plaćaj kao što bacaš“, bolju regulativu, nadzor preduzeća za upravljanje otpadom, te javne kampanje za promovisanje recikliranja. Ali malo toga je učinjeno. Ipak, moguće je da je skandal s recikliranjem koji je izbio krajem 2015. pokrenuo promjenu.
Otkako je otkriveno da su podaci o recikliranju bili „lažirani“, kaže Pop, OPOP i preduzeća za sakupljanje i recikliranje našli su se pod mnogo strožim nadzorom vlasti i velikih multinacionalnih kompanija koje proizvode ambalažu. Veća tražnja za materijalima koji se mogu reciklirati znači više novca za opštine koje prikupljaju otpad od potrošača.
–Do kraja 2015, kada je izbio skandal sa otpadom od ambalaže, predsjednici opština ni od koga nijesu dobijali novac za otpad koji se reciklira, što znači da nije bilo finansijskog podsticaja za razdvajanje otpada, to jest, za ulaganje u kontejnere ili zasebna vozila za odvoženje plastičnog i biorazgradivog otpada – kaže Pop.
Konstantin Damov, suosnivač preduzeća za recikliranje Grin grup, tvrdi da je porez za deponije mogao da bude usvojen za jedno popodne.
– Imam utisak da ljudi u Ministarstvu životne sredine ne znaju mnogo o otpadu, ali odlično se razumiju u negativne stavove nevladinog sektora prema otpadu. Raspravu su postavili više u „emocionalni” nego tehnički okvir – kaže Damov.
Tržišne sile
Nikol Sejring, šefica odjeljenja za upravljanje otpadom i resursima u njemačkoj istraživačkoj organizaciji BiPRO GmbH, izjavila je da se sistem „plaćaj kao što bacaš” pokazao kao veoma efikasan u gradovima širom Evrope.
– Efekti su jasno uočljivi. Udio onih koji razdvajaju otpad u gradu veoma brzo raste – navela je ona.
Pop je izjavio da primjećuje da se stvari mijenjaju, bar „malo”.
– Dolaze godine burnih promjena na opštinskom nivou – rekao je Pop.