Političar Milan Knežević opet se oglasio kao pjesnik. Nedavno je objavio novu, četvrtu po redu zbirku poezije. Ali, čini se, od politike ipak nije mogao da pobjegne. I zašto bi, kada je crnogorsko društvo primjer kako politika kreira svakodnevicu. Otuda, vjerovatno i naziv zbirke „Elektronska identifikacija birača”.
No, naslov ne bi trebalo nikad da zavara, tvrdi recenzent ove knjige prof. dr Dragan Koprivica. On konstatuje da je rijedak primjer u našoj savremenoj književnosti da pjesnik krene od nepjesničkog naslova, i potom napiše pjesnički nadahnutu knjigu, kao što je to originalno uradio Milan Knežević.
U poeziju je Knežević krenuo kao ozlojeđeni građanin, a napisao je poetski sjajnu knjigu, kojom se distancirao, izdigao iznad dnevnopolitičkih tema, a pritom i krenuo upravo od jedne takve, prozaične, koju je uspješno poetizovao, tvrdi Koprivica.
Knežević se u svojoj četvrtoj zbirci poduhvatio dobro poznatog friziranja stvarnosti izvježbanih režimskih legija „koje oko partijskih izbora svake četvrte godine prave galimatijase kupovinom živih, ali i mrtvih duša”.., „o čemu se potom priča i prepričava”...– primjećuje Koprvica.
- Piše duboko o plitkom, neljudskim postupcima oko biračkih kutija, humano o dehumanizaciji stvarnosti, satirično se odazivajući na ljudske i političke anomalije – navodi Korivica.
I sve u Kneževićevoj knjizi djeluje kao montenegro verzija velikog Gogoljevog romana „Mrtve duše”. Nije ni čudo. Jer, kako bilježi recenzent, Knežević je opjevao „državne eksperte” koji su dostojni da postanu autentični književni likovi narodne komedije, „takozvane male ljude zapetljane u političke velike zamke i namještaljke, gdje malima pripada najmanji dio kolača, ili, bolje rečeno, mrvice sa izborne sofre”.
Svakako je bilo u literarnom pogledu rizično upuštati se u tako prizemnu temu kao što su „mućke s narodom preko leđa naroda tokom izbora”. Ali je Knežević, koji je politički značajno angažovan, očigledno bio u prilici da u brojnim prilikama sazna kako se režim održava na vlasti, kakva mašinerija, režija, scenografija i kostimografija, glumci i sufleri stoje iza kulisa i na sceni vlasti, obasjanoj reflektorima lažnog bljeska, zapisao je profesor Koprivica.
Autor zbirke„Elektronska identifikacija birača” je tako postao tzv. „krunski svjedok”, iliti „dobro obaviješteni pisac na samom izvoru informacija, pa je na temelju bogate sakupljene građe i priča koje vjerovatno kolaju po narodu, i zaista mogao ispisati autentične sudbine negativnih junaka, snažno zahvatajući iz neposredne stvarnosti”, zabilježio je profesor Koprivica.
On zaključuje da svakako „autoru nije nedostajalo građe, pa je mogao da se odazove nadmoćnom ironijom, satirom i iskrenom sjetom na pitanje dokle ide čovjek, i gdje su njegove granice gubljenja identiteta i samopoštovanja. I koje su sve karikaturalne sudbine palih ljudi”, ističe Koprivica.
Kneževićevom zbirkom „Elektronska identifikacija birača” defiluju i trijumfuju negativni likovi odlučni da daju lični doprinos trajanju lika i djela Velikog Vođe, piše Koprivica u recenziji.
„A, ako usput i gurnu nešto u sopstvene džepove, to je samo prateći momenat čitave izborne zbrke i miljea, dio političkog mozaika i ikonografije, lažno-trijumfalnog zanosa, koji je neko napokon trebalo i da opiše, kako je to u ovoj knjizi uspješno učinio Milan Knežević”.
- Izdigavši se iznad angažovanog ugla, pišući objektivno, iz registra ljudskosti, stavljajući se iznad manipulacija i trgovine ljudima, Knežević je čitaocu ponudio knjigu smijeha i gorčine, prije svega, uspješnu pjesničku tvorevinu vrijednu pažnje i pomnog čitanja, jer zadire u suštinu stvari života predoziranog politikom i izbornim manipulacijama. Uzvisio se iznad banalne svakodnevice, opoetizovao je, pronašao u njoj literarne karike, smijehom se oprostio od prolaznosti stvari i ljudskih padova i slabosti, objektivno slikajući jedno vrijeme reperesije koje bi trebalo da postoji još jedino u muzeju voštanih figura. Ali koje na našim prostorima pokazuje nevjerovatnu vitalnost i mogućnost kafkijanske reinkarnacije – piše profesor Koprivica.
S.Ć.