Radnici su najveći gubitnici u procesu tranzicije i privatizacije, a vladina politika je i dalje fokusirana prema interesima pojedinih tajkuna i stranih investitora, a ne prema interesima zaposlenih i građana, ocijenio je predsjednik Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) Srđa Keković. Kako je istakao u razgovoru za „Dan“, izuzetno težak položaj radnika u Crnoj Gori posledica je neoliberalnog koncepta ekonomske politike i radnih odnosa koji se, kako ukazuje, već četvrt vijeka u kontinuitetu zagovaraju u našoj državi.
– Svjedoci smo da su brojni radnici obespravljeni, primorani su da rade prekovremeno, a ti prekovremeni sati im se i ne plaćaju, uskraćeni su za slobodne dane za vikend, kao i za dane godišnjeg odmora, mnogi rade za izuzetno niske zarade, osiguravaju ih na iznos minimalne zarade, a dio zarade im se isplaćuje na ruke, itd – ocijenio je Keković.
Komentarišući sve veće siromaštvo i nezaposlenost, Keković je podsjetio da je USSCG u više navrata, pa i protestima, iskazala svoje nezadovoljstvo ekonomskom politikom i mjerama koje preduzima Vlada.
– Radnici su najveći gubitnici u procesu tranzicije i privatizacije. Međutim, vladina politika je i dalje fokusirana prema interesima pojedinih tajkuna i stranih investitora, a ne prema interesima radnika i građana. Zabrinjavajuće je to što se ne zaustavlja proces gašenja radnih mjesta u privredi, dok zarade godinama stagniraju ili padaju, i nijesu dovoljne za očuvanje egzistencijalnog minimuma brojnih naših kolega. Takva politika hitno mora da se promijeni, jer je kao odgovor moguće eskaliranje socijalnih tenzija – upozorava Keković.
S obzirom na činjenicu da je od početka godine nekoliko hiljada građana napustilo sjeverne opštine, Keković ističe da USSCG nema konkretne podatke o uzrocima tih iseljavanja, ali da mogu pretpostaviti da je to „posledica katastrofalnog ekonomsko-socijalnog položaja i stanja beznadežnosti građana na sjeveru države“.
– Svakodnevno možemo da čujemo od naših zvaničnika da sjever države ima ogroman potencijal i prirodne resurse. Tu se svi slažemo, ali vladina ekonomska politika do sada nije stimulisala građane sjevera da ostanu na svojim ognjištima. Naprotiv, primorani su da svoju egzistenciju traže u južnim gradovima naše države, a u poslednje vrijeme i u drugim državama. Uzmimo, recimo, primjer Fabrike elektroda Plužine. Iako je jedina fabrika u toj opštini, koja još ima i atraktivan proizvod, FEP ne radi. Možemo očekivati da će sa gašenjem FEP-a dio radnika biti primoran da napusti Plužine u potrazi za novim poslom. Tako je bilo i sa mnogim drugim fabrikama na sjeveru, pa se poslije pitamo zašto se građani iseljavaju sa sjevera – ukazuje Keković.
On ističe da je Vlada u takve fabrike trebalo maksimalno da ulaže, sve do stvaranja uslova da same budu ekonomski održive.
– A sve zbog njihovog značaja za stvaranje uslova za pristojan život građana na sjeveru i ravnoteže u razvoju sjevera i juga države. Da ne govorimo o drugim stimulativnim mjerama ekonomske politike, kojima bi se na sjeveru stvarili uslovi i podsticao razvoj poljoprivrede, drvoprerade, planinskog turizma i sl – ukazuje on.
Smatra da nadležne instutucije i ne pokušavaju da se ozbiljnije pozabave tim problemima, te da radnicima u borbi za ostvarivanje prava jedino preostaje da se sindikalno organizuju i suprotstave društveno neodgovornom poslodavcu.
–Ukoliko su radnici sindikalno dobro organizovani, onda mogu da odbrane interese pojedinca i kolektiva. Nažalost, u praksi radnici tako ne razmišljaju. Najčešće su razjedinjeni i sindikalno neorganizovani i, kao pojedinci, lak su plijen zloupotrebe društveno neodgovornih poslodavaca. Da zaključim, u konceptu neoliberalnih kapital odnosa, jedini način unapređenja položaja radnika jeste da se udružuju i jačaju sindikalni pokret u kolektivu, djelatnosti i na nacionalnom nivou – smatra on.
A.T.
Pratimo dešavanja u SSCG, ali se ne miješamo
Keković je kazao da USSCG prati dešavanja u SSCG, ali da se ne miješaju u njihove odnose.
– Trenutna situacija u SSCG veoma je teška i posledica je nedovršenih reformi koje je, još 2007, započela grupa sindikata, koja je kasnije bila primorana da formira novu nacionalnu sindikalnu centralu, to jest USSCG. Takva dešavanja, generalno gledano, štete ugledu sindikalnog pokreta. Međutim, svako gradi svoj ugled, pa prema tome nemamo nijedan razlog da brinemo da će se dešavanja u SSCG negativno odraziti i na USSCG. Mi smo ugled USSCG gradili u najtežim godinama našeg postojanja i nema razloga da tako ne ostane sada kada smo postali priznata nacionalna sindikalna centrala, koja je kao takva primljena u punopravno članstvo Međunarodne i Evropske konfederacije sindikata – ističe Keković.