Na Dječjem groblju u Sisku održana je komemoracija za ratnu siročad stradalu tokom Drugog svjetskog rata u takozvanom Prihvatilištu za djecu, ustaškom logoru kroz koji je prošlo više hiljada djece, a skup je organizovalo Srpsko narodno vijeće (SNV) i Vijeće srpske nacionalne manjine Siska, saopšteno je juče iz SNV.
U tom logoru je od avgusta 1942. do januara 1943. godine, odnosno za vrijeme njegovog postojanja, umrlo ili ubijeno oko 2.000 djece.
Komemorativni skup počeo je parastosom koji su služili sisački paroh Veselin Ristić i njegov prethodnik Petar Olujić, a u ime Udruženja logoraša Jasenovca iz Beograda i Udruženja logoraša iz Banjaluke prisutnima se obratio Slavko Milovanović.
– Samo se istinom mogu graditi bolji odnosi između hrvatskog i srpskog naroda. Zato se moramo truditi da sačuvamo uspomene na stradale u Drugom svjetskom ratu i da osudimo počinjene zločine i pojave nacifašizma – rekao je Milovanović, dodavši da treba osuditi sve koji veličaju ratne zločince, pokušavaju da ih proglase nevinima i revidiraju istoriju.
Sjećanje na žrtve, istakao je on, mora biti svakodnevno, jer se tragični događaji ponavljaju, a ako nema komemoracija za žrtve, ako se o njima ne predaje u školama ili ne govori u televizijskim emisijama, upozorio je, „put do nekih novih logora smrti kraći je nego što mislimo”.
Aneta Lalić iz SNV-a je podsjetila na hrabre ljude koji su „kako god su znali i umjeli pokušali da spase srpsku ratnu siročad od sasvim izvjesnog i teško shvatljivog brutalnog umiranja”.
– Svojim dolaskom ovdje opovrgavate sve one koji smatraju da sa različitih, manje ili više vidljivih pozicija, mogu umanjivati ili, pak, slaviti užase Drugog svjetskog rata na ovim prostorima. Hrabri ste, jer je danas u Hrvatskoj hrabrost jasno i glasno osuditi NDH kao najcrnje doba u hrvatskoj istoriji – dodala je ona.
Među preživjelim logorašima na skupu je bila i Danica Praštalo koju su ratna stradanja vodila kroz sisački logor.
– Čovjek ni životinji ne bi radio ono što su nama radili. Najgora je bila glad; imali smo brojeve na kartonu koji nam je visio na kanapima oko vrata, ali smo ih pojeli... Hrana je uvijek bila vruća ili preslana, pa smo svi imali rane po ustima, a kako nije bilo vode, bili smo i žedni – prisjeća se bivša logorašica.
Na skupu je bila i Dobrila Kukolj, predstavnica Udruženja logoraša iz Banjaluke, koja se pita zašto se na tom mjestu sahranjenoj djeci ne posvećuje veća pažnja.
– To su naša braća i sestre. Žao mi je što neki nastoje da sjećanja na njih odumru. Mi koji smo to sve preživjeli želimo da se naše priče ne unište i ne zaborave – istakla je ona.
Među prisutnima su bili i gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček, dožupan Sisačko-moslavačke županije Boro Rkman, članovi lokalnih vijeća srpske nacionalne manjine, diplomate Srbije iz Zagreba, kao i učenici zagrebačke Srpske pravoslavne gimnazije, zaključuje se u saopštenju.
(RTS)