Do posljednjeg mjesta ispunila je publika veliku salu podgoričkog KIC „Budo Tomović” prije neku noć da bi prisustvovala projekciji u okviru glavnog programa Podgorica film festivala. A, filmofilsku vatru probudila je „Iskra”, debitantski dugometražni igrani film Gojka Berkuljana, koji je dosad vidjela samo publika na festivalu u Herceg Novom i koji će početkom naredne godine krenuti u bioskopsku distribuciju. Pred projekciju izuzetno brojnoj publici obratili su se Berkuljan i scenaristkinja Ana Vujadinović.
„Iskra” je priča o penzionisanom policijskom inspektoru Petru, koji živi s kćerkom Iskrom, koja je novinarka. Radnja počinje u momentu kada Iskrin kolega Igor, novinar, dolazi kod Petra da traži Iskru koja je pozajmila njegova kola, a koja se već nekoliko dana ne pojavljuje na poslu. Ubrzo, pronalaze automobil pored zabačenog seoskog puta, ali ne i Iskru... Očigledno je da u kolima nije bila sama. Potraga za Iskrom navodi Petra na tragove djela iz njegove prošlosti... Berkuljan je uloge u filmu povjerio Mirku Vlahoviću, Mladenu Neleviću, Jeleni Simić, Aleksandru Gavraniću, Draganu Račiću, Mišu Obradoviću, Irini Dragojević, Zoranu Vujoviću, Aleksandru Raduloviću, Karmen Bardak, Jovanu Daboviću, Marti Pićurić, Slavku Klikovcu, Danilu Čelebiću i Branki Stanić.
Ovaj film je kruna njegovog studentskog rada, objašnjava pred prikazivanje Berkuljan, i iako je put do njega bio trnovit, sve se završilo kako treba, o čemu svjedoči i ova projekcija. U Crnoj Gori su se pojavili neki mladi ljudi koji vole film, i koji rade na njemu skoro iz inata, ponavlja za „Dan” Berkuljan nedavnu ocjenu i dodaje:
- Radimo da bi se pokrenule određene stvari, jer mnogo što nije bilo u Crnoj Gori sistemski uređeno. Sada, osnivanjem Filmskog centra postavljen je kamen temeljac za razvoj kinematografije. Do tog momenta, svi mi smo radili mukotrpno samo zarad filma, i to je bila reanimacija kinematografije koja je nažalost u Crnoj Gori stagnirala, bila je na nivou incidenta. Sada, nadam se da ćemo to prevazići, da će se kinematografija razvijati, da je postala sistemska stvar – kaže Berkuljan.
Kada je u pitanju rad na „Iskri” čekao je dosta dugo na finalizaciju filma. Prije premijere, film iako izmontiran i finiširan, čak godinu je zbog nedostatka novca čekao završetak postprodukcije. Zato je od početka snimanja do premijernog prikazivanja prošlo tri i po godine, dodaje Berkuljan.
- Film tretira temu koja ima uporište u prošlosti, jer (ne)djela iz prošlosti moraju se odraziti i na sadašnjost, a Crna Gora je tome dokaz, na potomke onih koji su nedjela činili u prošlosti. Film je žanrovski triler-drama, a razlog tome je i neka studentska pretencioznost, i eksperiment, nešto što je i samo po sebi izazov. Htio sam da se oprobam u žanru koji nije kod nas mnogo zastupljen, kao i da vidim što mogu da naučim iz toga, dokle mogu da stignem – kaže Berkuljan. Dodaje da su ga pozitivne reakcije hercegnovske publike kao pesimistu pogurale naprijed.
- Kada kao student krenete da radite film, uvijek ste pomalo paranoični, pa se plašite da li ćete moći film s ekipom da iznesete do kraja, da li ćete od toga napraviti gledljivu priču a koja će ostaviti pozitivan utisak na publikju. Jer, život filma ne zavisi samo od mene i toga kako ja mislim da treba da izgleda već stvarno od reakcija publike – kaže Berkuljan.
Ž.J.
Trpim posledice tuđih djela
Jelena Simić takođe je razgovarala s nama pred projekciju „Iskre” u KIC-u, ističući da njena rola nije glavna već naslovna. Neopisivo zadovoljstvo pričinjavao joj je rad s ekipom filma, jer su odlično sarađivali, dodaje Simićeva.
- Bila je toliko dobra atmosfera na snimanju da smo jednostavno osjećali da će rezultat biti dobar. Uloga je bila dosta kompleksna, nemam toliko akcije već trpim posljedice tuđih akcija. Čini mi se da sam u ovom filmu i najviše naučila o glumi pred kamerom – kaže glumica, ne krijući zadovoljstvo, naglašavajući da je zadovoljna onim kako je uradila ovu ulogu.