KOTOR - Osobe sa invaliditetom u Kotoru i dalje se susreću sa brojnim arhitektonskim barijerama, koje ih sputavaju u ostvarenju njihovih potreba. U smislu postavljenih prilaza, najpristupačnija im je zgrada Opštine Kotor, koja ima rampe od samog ulaza, a dalje se kroz spratove kreće liftom, slično je i sa Specijalnom bolnicom za ortopediju Vaso Ćuković i Domom starih Grabovac u Risnu, prilaze imaju i domovi zdravlja u Dobroti i Risnu, ambulanta za fizikalnu medicinu u Radanovićima. Po riječima Ljube Šljuke, sekretarke Udruženja paraplegičara Kotora, arhitektonske barijere su samo dijelom otklonjene. Ako prilazi-rampe i postoje na ulazu u neku ustanovu, nema ih u njenoj unutrašnjosti, a rijetko koji objekat ima i toalete.
- Naš zakon je odredio 2015. godinu kao krajnji rok da se sve institucije prilagode potrebama osoba sa invaliditetom. Svaki novi građevinski projekat treba u startu da ugradi potrebne rampe, a oni koji su to od ranije izostavili, da nađu neki način da se to realizuje. Međutim, malo je odrađeno, mnoge firme još uvijek nemaju potrebne prilaze-rampe. Nijedna naša pošta nema prilaz, nijedna banka, sportski centri, zimski bazen takođe nemaju, ni Kulturni centar Nikola Đurković. Opšta bolnica Kotor ima samo rampu za prizemne ordinacije, ali na spratovima nemaju prilaze za invalidna lica ni za odjeljenja za Onkologiju, Ginekologiju, ni na Očnom odjeljenju. Tu se mora naći način da se to realizuje, jer ima mnogo pacijenata, koji su sputani da dođu. Prilaze nemaju mahom sve apoteke i banke, kao i sve osnovne škole i fakulteti. Negdje je to riješeno djelimično, ali nikako u potpunosti. U svijetu postoji praksa da se ugradi pokretna rampa, kakvu imaju na ulazu u hotel „Princes“ u Baru (pokretna stolica-rampa sa rukohvatima), objašnjava Ljuba Šljuka.
Udruženje paraplegičara Kotora je prije par godina objavilo brošuru za prostorno snalaženje invalidnih lica sa mapom ustanova i oznakama o stepenu njihove pristupačnosti. To izdanje je razdijeljeno, veoma je traženo po hotelima, turističkim agencijama, a pošto je u međuvremenu po nešto izgrađeno, potrebno je da se ovo izdanje dopuni i obnovi.
Šljuka podsjeća da se lift za osobe sa invaliditetom koji je postavljen pri Crkvi sv. Pavla, namijenjenoj za multimedijalne događaje, pokvario, maltene, čim je ugrađen.
-Cijele godine se čeka da se to riješi. Nevjerovatno je da niko ne reaguje da se to popravi. Ima dosta kulturnih događanja, izložbi, predstava, koje bi naši članovi rado propratili, gledali, ali nemaju pristupa. Slično je i sa Centrom za kultru, gdje nema nijedne rampe za invalide - kaže Šljuka.
Direktor JU Muzeji Kotor Andro Radulović kaže da od kada su na gazdovanje od Opštine preuzeli Crkvu sv. Pavla (27.jula 2014.) nisu dobili nikakvu tehničku dokumentaciju, jer tehnički prijem još nije izvršen.
-Lift je radio do januara, onda je prestao, a mi smo se odmah usmeno, telefonom, obratili Direkciji za uređenje i izgradnju Kotora. Jedno vrijeme niko nije dolazio, nakon toga je došao neko iz Podgorice, nisu imali nikakvu šemu, otvorili su lift i zatvorili ga. Ostalo je na tome da ga neko pogleda sa šemom, ali kod nas takve šeme nema. Papiri su ili u Direkciji, ili kod prodavca, koji to nama uopšte nije dao. Zbog toga sam se pismenim zahtjevom ponovo obratio Direkciji i još čekam odgovor- kaže Radulović, i dodaje da lift nije radio tokom sezone kada je postojalo veliko interesovanje stranih turista, među kojima dosta starih i invalidnih lica, kojima bi lift dobrodošao, s obzirom da su stepenice na ulazu veoma visoke.
-U ovom periodu lift nam je potreban jer imamo puno interesovanja da se taj objekat koristi za seminare, posjete starijih osoba. Oni ne mogu da dođu kod nas i mi odbijamo neke angažmane upravo zbog toga što lift ne radi - kaže Radulović.
On je najavio projekat u Muzeju grada Perasta vezan za osobe sa invaliditetom. M.D.Popović
U Kulturni centar
samo „na mišiće”
Kulturni centar „Nikola Đurković” uopšte nema nijedan prilaz za invalidna lica, ni na jednom ulazu (sa magistrale i sa unutrašnje strane), niti uz strmo stepenište koje vodi do glavne sale gdje se održavaju predstave, koncerti... Tako su osobe sa invaliditetom diskriminisane kad su u pitanju njihove kulturne potrebe. Na naše pitanje direktor Miloš Dževerdanović odgovara primjerom prakse u svijetu.
-Nemamo prilaze-rampe za osobe sa invaliditetom, ali smo spremni da im izađemo u susret. Evropska praksa je da se angažuju ljudi koji bi na rukama prenijeli osobu sa kolicima do željenog prostora i mi namjeravamo da na taj način prevaziđemo ove barijere. Potrebno je da nas samo nazovu telefonom, a mi ćemo organizovati sve ostalo - poručio je Dževerdanović.