PIŠE: Miloš K. Vojinović, dipl. inž. šumarstva
Crveni surlaš palmi – Rhynchophorus ferrugineus olivier pripada redu Coleoptera (tvrdokrilci). Do sada je opisano preko 250.000 vrsta ovog reda. Većina su biljožderi i kao takvi veoma opasni za šumsku i poljoprivrednu proizvodnju. Prednji par krila pokriva im tijelo odozgo i modifikovan je u čvrsta pokrilca. Ispod pokrilaca smještena su membranozna zadnja krila.
Svrstan je u familiju Curculionidae (surlaši, pipe) koji imaju sledeće zajedničke karakteristike: glava insekata je produžena u surlu sa snažnim vilicama. Usni aparat služi za grickanje. Kod većine vrsta zadnja krila su zakržljala zbog čega ne mogu da lete.
Potfamilija Rhynchaenides (dugosurlaste pipe) kojoj pripada palmin surlaš sa rodovima Hylobius (veliki borov surlaš); Pissodes (mali borov surlaš, smrčin surlaš, jelin surlaš); Cryptorrhynchus (jovin surlaš); Magdalis (mali borovi surlaši); Orchestes (surlaši lista lišćara) i Balaninus (žišci sjemena hrasta, lijeske, kestena) svrstavaju se među najveće štetočine u šumarstvu i hortikulturi. Palmin surlaš smatra se za lošeg letača.
Crveni surlaš palmi svoje prirodno stanište imao je u Aziji, odakle se rasprostranio na ostale kontinente. U Evropu je unijet devedestih godina: Španija (1995), Francuska i Italija (2004), Grčka i Turska (2005), Kipar (2006), Portugalija (2007), Slovenija (2009).
Njegovo prisustvo zapaženo je u Albaniji 2009. godine, a u Hrvatskoj 2011. godine. U Crnoj Gori prvi put je otkriven na području Ulcinja u oktobru 2012. godine kada su sakupljeni uzorci oštećenih listova palmi, kokoni sa larvama i odrasli insekti (imaga). Za četiri godine insekt se odomaćio u svim opštinama na primorju napadajući uglavnom stara, odrasla stabla kanarske palme.
Najpoznatiji domaćini palminog surlaša su:
– zdrava stabla kanarske palme (Phoenix canariensis) i Bismarkia nobilis
– rjeđe Phoenix dactylifera (urma), Cocus nucifera (kokosova palma), Washingtonia robusta, Latania, Roystonea i dr.
– Oštećena stabla Sabal palmetto
Palmin surlaš lako se prepoznaje po usnom aparatu isturenom naprijed. Može da poraste i do 40mm.
NASTAVIĆE SE
Insekat ima četiri faze razvoja: jaje, larva, lutka, imago
U mekom tkivu drveta ženka polaže 127 do 276 jaja (ovaj broj može varirati) iz kojih se izleže 55-78 odsto larvi. Za njihovo izlijeganje potrebna je minimalna temperatura od 10 stepeni Celzijusovih. Period inkubacije traje 3-5 dana. Stadijum larve traje 35-60 dana. Larve su bez nogu, blijedo žute sa smeđom glavom. Neke dostižu dužinu od 50mm. Stadijum lutke traje 18-33 dana. Lutka može da opstane na temperaturi većoj od nula stepeni Celzijusovih. Odrastao insekat (imago) živi 48-82 dana. Ženke žive 70-75 dana. Dužina imaga varira, a neki mogu dostići i 40mm. U toku godine palmin surlaš ima tri generacije tokom kojih se vrši više preobražaja: odrastao insekat gradi kanal u mekom tkivu stabla, najčešće na mjestu gdje su prerezane grane prilikom orezivanja ili u ranama na deblu drveta kao na fotografiji ispod.
Vlasnik je izvršio orezivanje donjih, zdravih grana stabla u proljeće 2016. godine kao mjeru njege. U avgustu je zapazio da su grane počele da žute, zatim da se lome i padaju na zemlju. Iz njih su izlazile blijedo žute larve i odrasli insekti braon-crvenkaste boje. Obavijestio je fitosanitarnu inspekciju nakon čega je uslijedila intervencija i zalivanje krune stabla insekticidom.
Na dnu grana opalim sa stabla palme vide se kanali u kojima su boravile lutke. Larve insekta hranile su se mekim tkivom usled čega je došlo do prekida snabdijevanja hranljivim materijama iz korijena. Grane su promijenile boju, izgubile vitalnost, nakon čega su pale na zemlju.