-Piše: Krsto J. Pejović

U ovim nerijetko amoralnim vremenima koja su „obogaćena“ nabojima, ponekad i konfrotacijom, pojedini mediji pružaju priliku nekim izvanjcima koji svojim kazivanjima dokazuju jeretičke novotarije, kojima je jedini cilj potpuna negacija Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve. Ti „leteći konzuli“ zaboravljaju da onaj ko je pravoslavan živi po Božjim zakonima, da učestvuje u bogosluženju i ispovijedanju pred pričešćem, i da poštuje Svetu Bogorodicu. Oni koji dižu glas protiv Mitropolije crnogorsko-primorske nijesu očito savladali osnovno gradivo. Oni koji ne idu Vukovim stopama srpske pisane riječi i srpske istorije ne žele da znaju da je crnogorska Mitropolija radošću i ljubavlju preplavila Crnu Goru. One koji žele crnogorsku pravoslavnu crkvu i koji navodno naučno dokazuju njenu egzistenciju prati neznanje koje nije za pohvalu. Nesporno je da je MCP Srpske pravoslavne crkve suština bića Crne Gore, njena stvarnost i suština njene egzistencije, njen identitet i njena čast, koja lebdi nad većinskim dijelom pravoslavnog naroda Crne Gore, i to želeći svakom narodu dobro. Svaki istorijski period Crne Gore je čuvan, satkan i sačuvan u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve. Dakle, Mitropolija je određena, i ona je istorija i istina, i toga treba da budu svjesni svi poručeni, naručeni i narečeni „teoretičari“ negacija Mitropolije crnogorsko-primorske, čija je jedina namjera da svojim kazivanjem suspenduju Srpsku pravoslavnu crkvu, srpski jezik i srpski identitet. Zaboravljaju „dodigaoci“ da je za Mitropoliju crnogorsko-primorsku književnik Momir Vojvodić govorio da je učinila zavidnu snagu među narodom, i da je ona zlatni most. Oni koji po narudžbi, posredno ili neposredno, dolaze žele da Mitropolija „izdahne“ i da se Srbi, kao narod Crne Gore, odreknu svetorodne loze Petrovića. Oni koji dolaze sa strane da govore o navodnoj crnogorskoj crkvi imaju za cilj da dokrajče svetosavlje. Zaboravljaju negatori MCP da je na njenom tronu stolovao Sveti Petar Cetinjski, koji je uvijek „na poklič pozivao nebesa sile“. Ovaj blagorodni gospodar Crne Gore i kamenih brda imao je u srcu obraz i um, što je bio osnov ljubavi i svake sloge, a što danas čini mitropolit Amfilohije. Vjerovanje u kazivanje Svetog Petra Cetinjskog je potreba vraćanja na rješenja koja su ovjekovječila Mitropoliju crnogorsko-primorsku, Crnu Goru, njenu državnost, kao i srpsku duhovnost. One koji žele da stvaraju crkvu mimo Boga podsjetimo na riječi akademika dr Vlada Strugara da ništa na mah nije izmijenjeno, ne bar kad je riječ o Bogu. Ustavom Knjaževine Crne Gore knjaz Nikola sebi je podario crkvu, što je bilo tada, a i sada mimo Božje. Ipak, on je imao mjere i razuma da je tim i takvim Ustavom kazao da je jedinstvo crkve u dogmama s istočno-pravoslavnom vaseljenskom crkvom. Nema razloga da se ne ponovi već rečeno da Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica neće potvrditi „čovjekovo uspenje prema Bogu“. Biti potpuno čovječan znači biti u zajednici s Bogom, to je „najveća komponenta ljudskog roda“, i bez tog temelja nema istine, pravde, ljubavi i dobrote. Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve, srpska duhovnost i državnost Crne Gore ušli su u istoriju, i to pretežan dio pravoslavnog svijeta svakako zna. Možda valja podsjetiti „naručene istoričare“ navodne crnogorske crkve da je dobro umjeti pisati, ali nije dobro ako čovjek griješi brisanjem vlastitog obrazovanja, saznanja i pamćenja. Znao je prof. dr Radomir Lukić reći da je Imovinski zakonik Knjaževine Crne Gore izašao iz glave cijelog naroda. Zasigurno da Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica nije iz glave čitavog naroda, odnosno Logosa. Negatore MCP SPC treba podsjetiti da „Biblija otkriva, a Sveti oci uče da se Bog ne sveti“. Neka nam to bude dobra knjiga, jer je Mitropolija riječ i na kamenu i „knjiga nad knjigama“.

---