-Piše: Ratimir Vujačić


Na veliku žalost civilne i građanske Crne Gore, imali smo priliku da, povodom Dana državnosti, pročitamo, još jedan partijsko-politički proglas činovnika vladajuće partije na dužnosti prvog ministra. Kao i njegov predsjednik, ne libi se da svako malo zagrmi sa partijskih nebesa, pak se biračko tijelo trese.
Ključni pojmovi u tekstu visokog funcionera DPS-a, na dužnosti prvog ministra, blago rečeno, mutni su i neprecizni, pak se svode na priprosti politički marketing jednog predsjednika Vlade, koji bi, uzgred rečeno, imao prečih briga u vezi sa ekonomijom i dugovima. Ali držimo se teme, koju je odabrao sam autor teksta.

ŠTA JE TO ANTIFAŠIZAM

Ključni pojam koji koristi autor je – antifašizam. Pominje i Prvi i Drugi svjetski rat, Ustanak, partizanski pokret. Ali samo da bi se pokazala „državotvorna vertikala“ Depeesa koja suvereno prožima prostor i vrijeme Crne Gore od '18-te, do dana današnjega. Tako je Partizanski pokret bio „obnova Crne Gore“, što je omiljena teza montenegrinske faze u evoluciji demokratskih socijalista. Nijednom nije pomenuo komuniste i Komunističku partiju koja se stavila na čelo Ustanka. Kao da je na čelu partizanskog pokreta bio Krsto Zrnov, a ne punomoćnik Komunističke internacionale (Kominterne), potonji maršal i vođa revolucije.
Nadalje, autor teksta je toliko probrao i preinačio i vrapcima poznate (istorijske) činjenice, ispade da je ustanak dignut protiv velikosrpskog nacionalizma i Svetosavlja, za obnovu „crnogorskog imena“, a ne protiv okupatora – Musolinija i fašističke Italije. Naravno, autor je primoran da briše i dopisuje istorijske činjenice, u protivnom, nameće se opravdano pitanje kako bi to jedan DPS mogao da baštini tekovine antifašizma u Crnoj Gori.

A ŠTO JE TO NACIONAL-SOCIJALIZAM

E, ovo je pojam koji autor teksta takođe ne pominje. Govoriti o Drugom svjetskom ratu, veličati antifašizam, a zanemariti kaplara Adolfa, njegovo državotvorstvo, partiju i partijski kadar, glasovite SS-divizije, najblaže rečeno je nesmotreno. Nadajmo se da je previd namjeran, pa je kao takav i razumljiv. Jer kako bi Depees tader mogao baštiniti nešto što se zbirno naziva – antifašizam, a podrazumijeva i nacional-socijalizam, elem – nacizam. Sa ovim drugima ih veže više od imena: Milovi socijalisti nude radnicima, umjesto prava i pristojnog života, zadovoljstvo što su Crnogorci, da je vječna, i gratis, da bijes zbog svoje bijede usmjere prema sunarodnicima koji različito misle i osjećaju. Sličnost nije zanemarljiva i nebitna, pa nije ni bio red da visoki funkcioner demo-socijalista, iskoristi priliku, i kao iskreni antifašista, oštricu kritike usmjeri na njemački nacional-socijalizam. Uostalom ni Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija nije mogla da svari Svetosavlje, smatrajući ga neprijateljskim.

CRNOGORSKI NACIONALNI PROGRAM

Poznato je da je DPS nacionalni program opterećen ozbiljnima nedostacima, neznanjem i korupcijom. Zabrinjavajuća je neiskrenost čelnika DPS-a kad govore o većini koja ih slijedi, dok montenegrišu situaciju, istovremeno svjesni da ih preko polovine naroda ne slijedi niti ima razloga za to. Oni odlično znaju kako i koliko je koštala ta njihova „većina“, a samopouzdanje koje pokazuju dok nam utjeruju „napredak“, eto sad se sjetiše i antifašizma (ne pominju više poštenje) samo pokazuje da se nekome dodvoravaju. Nekome ko je u njihovim očima mnogo jači i značajniji od njihove „većine“ i protivničke „manjine“. Dok prijete sopstvenom narodu, pogleduju u stranu, čuje li ih onaj za čiji račun sve ovo rade. Ne znaju što rade, ali znaju da im se isplati.