Američki poslovni časopis Forbs se baš okomio na Gospodara koji ima dvije uloge. Prva je da bude gospodar Milogore, a druga NATO posluga. Nije bilo dovoljno što je u prošlom broju pisalo da je „sramota za NATO ako primimo državu koju vodi Milo Đukanović!“ Sada, kada je Gospodar dobio NATO poziv koji ne diže životni standard, ali se od njega normalim ljudima diže kosa na glavi (članice alijanse su izložene terorističkim napadima, moraju da plaćaju američke vojne avanture po svijetu i da daju živote svojih ljudi ne „za kralja i otadžbinu“, već za Rotšilda i SAD), Forbs se sada otvoreno podsmijeva i piše da „članstvo Milogore u NATO alijansi nema nikakvog smisla na nivou jačanja bezbjednosti članica alijanse“, jer Gospodar „ima populaciju od 650 hiljada ljudi, imaju 1.500 vojnika, 350 mornara i 230 pripadnika vazduhoplovstva“! Novinar Forbsa poslije ovoga još ironično uzvikuje: „Vau!“ Milogora je „u bezbjednosnom smislu beznačajna za NATO“ i Forbs je poredi sa „beskorisnim prijateljem na Fejsbuku“, a pozvana je samo zato što se NATO pretvorio u „geopolitički ekvivalent kluba džentlmena“.
Američki list se podsmijeva Gospodarevom uspjehu tvrdeći da je u pitanju obični larpurlartizam, jer „kad neko hoće da bude član ovog kluba, to radi samo zato da bi bio član. Crnu Goru niko ne ugrožava, niti bilo ko u Evropi ima namjeru da je ugrozi, ali ova balkanska zemlja naprosto hoće da bude dio alijanse i da tako izgleda važnije“. Avetinja da će sada ambasadori Crne Gore moći da sjede kad god hoće u Briselu rame uz rame sa Njemačkom, Francuskom, Engleskom i SAD... „pa je sada ova zemlja sigurna i dok čeka nekog novog Hitlera da se pojavi iza horizonta, razmišlja o svjetskoj dominaciji!“ Oni će u Briselu moći da učestvuju na urotama kao što je bio briselski tajni dogovoru 13. marta 1999. kada su NATO agresori generali Klaus Nauman, Vesli Klark, Švarckopf, Anderson, Rouzman, Žak Klajn, Vilijem Voker i nadriljekar Bernar Kušner donijeli odluku o napadu na Srbiju u operaciji „Aligator“ sa ciljem da je ponize i blickrigom poraze njenu vojsku i policiju, da je razaraju najubitačnijim sredstvima uz korišćenje municije sa osiromašenim uranijumom i kasetnih bombi, bojnih otrova, mikrobioloških materija i neutronske bombe. Odlučili su da u slučaju otpora treba ubijati civile, rušiti mostove, bolnice, škole, obdaništa, rezervoare vode, infrastrukturu, releje, trafo stanice, dalekovode, rafinerija i Vinču. Isplanirali su da oko NATO baze „Bondstil“ stvore Tačijevu narkodržavu koju će pripojiti Albaniji uz jug Srbije do ispod Aleksinca, zapadnu Makedoniju, Malesiju i sjeverni dio Grčke.
Taj posao sada mora da dokrajči Gospodar pod NATO čizmom, jer je „maliciozni“ Forbs ovih dana podsjetio da „Milo Đukanović ima dugu listu prljavog veša kriminalnih poslova i korupcije... “Ako neće u Spuž, mora „da stvori – kako tvrdi italijanski filozof Dijego Fuzaro - istureni položaj na balkanskom području u zemlji koja je bila pod komunističkim utjecajem, iako taj komunizam nije bio sovjetskog tipa, ali nije ta zemlja bila ni pod američkim utjecajem.“
A Miroslav Lazanski je objasnio da „poziv“ znači da je NATO dobio trista vojnika za „topovsko meso”, dok će „grupa crnogorskih oficira i diplomata biti na deviznim platicama“. I da mu nije jasno otkuda Igoru Lukšiću ideja da to znači „više bezbjednosti i stabilnosti u regionu”, kada je „služio civilni vojni rok u Osnovnoj školi „Jugoslavija” u Baru, brisao tablu i donosio krede. Ali, nije Igor izuzetak. U Srbiji ima i bivših konobara i električara koji sve znaju o NATO-u“.
(Autor je ne­ka­da­šnji ge­ne­ral­ni kon­zul SRJ u Ba­ri­ju)

Piše: Dragan Mraović