Za umjetnika u usponu, mladog, ambicioznog i nadasve talentovanog, velika je trauma kada povrijedi ruku, što je posebno izraženo kad je u pitanju gitara. U slučaju Miloša Karadaglića, koji je prije par mjeseci, zbog preforsiranog tempa vježbanja programa i nastupa po svijetu, to jeste traumatično, ali je on to prihvatio kao nešto što je došlo u pravom trenutku, kako bi se vratio svojoj suštini i sabrao snagu za dalje korake.
-To je stvar koja mi napokon daje vrijeme da sve saberem i stavim na svoje mjesto i onda idem dalje. Pet godina sam pod najvećim intenzitetom, od jednog mjesta do drugog, od jednog projekta do drugog, onda srce jednostavno bije, ali tijelo je umorno i treba sebi dati vremena da sve to dođe na svoje. Pauziraću još dva mjeseca, krajem septembra počinju koncerti, od danas pa do tada nastupa jedan period vrlo specifičnog i programiranog rada da sve to dođe na svoje mjesto, kazao je u izjavi za „Dan“, nakon koncerta „Miloš Invites“, koji je na Ljetnjoj pozornici u Kotoru održao zajedno sa prijateljima – Ksenijom Sidorovom, harmonika i Andreas Otencamer, klarinet. Izuzetno cijeni svoje prijatelje, a još više voli da nastupa sa njima.
-Čovjeku koji najviše vremena provodi sam, iz aviona u avion, iz hotelske sobe u hotelsku sobu, najviše prija kada je među prijateljima i sa prijateljima. Stvarati muziku sa prijateljima je uvijek dodatno zadovoljstvo, posebno kad su u pitanju ljudi koji su mnogo bliski i mnogo dragi, jer nas troje smo i privatno jako bliski, družimo se i u profesionalnom, i u neprofesionalnom kontekstu. To se pokazalo i po ovom druženju u Crnoj Gori – nije nam bilo dovoljno sati da zajedno obiđemo sve njene ljepote. Što se tiče Kotora, to je za mene posebno mjesto, jer odavde je nekako sve počelo: 2008. godine, bukvalno uoči solističkog koncerta koji sam svirao na festivalu u Lucernu, ovdje sam na KotorArtu, u crkvi Bl. Ozane svirao solistički koncert i poslije tog koncerta je sve krenulo ovako kako je sad. Kotor mi je bio srećne ruke, onako „nafačan“, što bi rekli u Podgorici, kaže Karadaglić.
Kao ekskluzivac diskografske kuće Dojče gramofon, prvi album „The Guitar“ snimio je 2011. godine, a posljednji „Blaskbird: The Beatles Album“ je ove godine objavila kuća „Merkjuri Klasiks/Dojče Gramofon“. Za animirani film „When Marnie Was There“ (Studio „Ghibli“) dvije godine ranije snimio je saundtrek. Praveći različite instrumentalne kombinacije, Karadaglić vremenom proširuje repertoar i pomjera granice izvođenja, praveći renesansu gitare. Kad je počeo, bio je skoncentrisan na program koji je u samoj srži klasične gitare, predstavljajući se kroz repertoar Španije, Južne Amerike, kroz Rodrigove koncerte...Muziku Aranhueza smatra vrhuncem gitarske literature.
-Sad smo ušli u neku potpuno drugu priču sa Bitlsima, približili smo jedan popularniji svijet svijetu klasične gitare, opet, nas bliže ljudima koji možda i nemaju ništa sa klasičnom muzikom, tako da postepeno i svakodnevno razmišljam kako uvijek može dalje. Napravili smo veliku stvar za klasičnu gitaru kao instrument u svijetu, ali sad možemo da pravimo tu „renesansu“ u novom repertoaru, u novim kamernim sastavima. U sljedećoj sezoni, od septembra ću svirati jedan potpuno novi koncertni projekat „Od Baha do Bitlsa“, gdje ću koristiti gitaru kao instrument koji će da nas vodi kroz istoriju gitare. Na sceni će sa mnom biti i orkestri u zemljama Azije, Amerike, Evrope, napravićemo turneju koja će biti impresivna u nekom pop-smislu, a ne u klasičnom smislu. Ispuniću svoj zadatak onda kad budem premijerno izveo „Aranhueza- 21. vijek“, jer ne prihvatam da samo jedan koncert postoji za gitaru i orkestar. Postoje mnogi, ali u očima slušatelja klasične muzike taj Aranhuez je uvijek broj jedan. M.D.Popović


Komunikator i esteta

Miloš Karadaglić je imao svoje izlete i u televizijskom voditeljstvu, pa i u pjevanju, viđen je i na kotorskoj Smotri mode, a radio je i na dizajniranju satova, te ga njegovi poštovaoci smatraju i estetski osviješćenim umjetnikom.
-Trudim se da svoj život ispunim svim mogućim stvarima koje volim, samim tim je i muzika, koja iz mene „izbije“, bolja. Uživam u svim tim stvarima – taj rad na televiziji mi je donio mnogo novih iskustava i poznanstava, toliko sam naučio i o sebi, kroz sve to, to mi daje neki jako lijep osjećaj. Uvijek sam bio komunikator, to mi je uvijek bilo prirodno, još kao dječak sam jedva čekao da neko dođe kod nas kući pa da im nešto odsviram ili otpjevam, to mi je uvijek milo. Volim sve što je lijepo, kazao je odgovarajući na pitanja novinara nakon koncerta u Kotoru.