Glumica Dragica Tomas, jedna od najvećih pozorišnih glumica na eks YU prostoru, juče je iznenada preminula u Podgorici u 80. godini života, saopšteno je iz Crnogorskog narodnog pozorišta, čiji je bila doživotni počasni član. Odavno je nadmašila crnogorske okvire jer je ova dramska umjetnica osvojila sve što se moglo osvojiti u jugoslovenskom pozorištu – dvije Sterijine nagrade, za ulogu u drami „Ognjište” i za životno djelo, kao i najviše crnogorsko državno priznanje - Trinaestojulsku nagradu, a potom i priznanje Zaslužni kulturni stvaralac. Dobila je 2011. nagradu „Veljko Mandić”, a naredne 2012. i Veliku nagradu CNP-a. Tom prilikom je u intervjuu za „Dan” rekla da je „najteže dobiti nagradu od svojih”.
– Sramota me je da kažem koliko nagrada imam. Među njima su i dvije Sterijine nagrade, jedna i za životno djelo, koja se dijeli samo periodično. Kada sam je dobila na sceni su bili Ljubomir Simović, Milena Zupančič, istinska slovenačka boginja, pa jedan od najvećih hrvatskih glumaca svih vremena Izet Hajdarhodžić i veliki Miloš Žutić. To su bile veličine pred kojima su mi noge klecale. Ne stidim se da kažem da sam imala uzore. Imala sam od koga i da učim - kazala je tada Dragica Tomas.
Bila je đak Ljubice Ravasi, najveće vojvođanske glumice svih vremena koju je nazivala vojvođanskom Sarom Bernar. Drugovala je i sa Marijom Crnobori. Za mlade glumce je govorila da među njima ima sjajnih ličnosti, ali da postoje i manje talentovani.
– I, upravo oni su uvijek spremni da uvrijede, najglasniji su, jer smatraju da od njih počinje pozorište i sa njima završava. Mogu da se pohvalim da mi je prvu Sterijinu nagradu uručio Josip Vidmar, a Trinaestojulsku, kao jednoj od najmlađih dobitnica, nezaboravni Veljko Milatović. Drugu Sterijinu nagradu, za životno djelo, koju sam dobila sa Mirom Banjac i dramskim piscem Dušanom Kovačevićem, uručio mi je tadašnji predsjednik Matice srpske. E, pa izvinite, to se ne može mjeriti – ispričala je tada Dragica Tomas.
Za svojim suprugom, takođe glumcem Petrom Tomasom je od njegove smrti čeznula. Nije bilo razgovora, a da uz svoje uspjehe ne spomene i njega kao rijetko skromnog glumačkog barda.
Glumački posao je upoređivala sa rudarskim.
– Glumac, poput rudara, kopa, ali ne rudu, nego po sebi. Tražimo likove u sebi, oživljavamo likove koje je neki pisac stavio na papir. Glumu bezgranično volim. Sa velikim entuzijaznom, uprkos godinama, naučim tekst. Radim kao prvog dana, sa istim zanosom, istom željom. Volim taj posao – rekla je Tomas.
Prisjećala se i dana kada je bila poslanik u crnogorskom parlamentu.
– Stalno su mi govorili „nije ovo pozorište”. Pa i nije. Pozorište je uzvišeno! – smatrala je Dragica Tomas.
Komemoracija povodom smrti Dragice Tomas biće održana u ponedjeljak, 4. maja u 12 časova u CNP-u.
S.Ć.
)){kind=small}
