Profesor Zoran Lakić, obilazeći razne države i predjele, na samom kraju prošlog vijeka boravio je i u Kanadi. Ovaj njegov putopis odiše ljubavlju prema porodici, čiji su brojni članovi svoju egzistenciju vezali za ovu daleku zemlju, i nekako nosi lični pečat više od ostalih: „U Kanadi sam boravio po pozivu Srpske akademije nauka i umjetnosti iz Toronta – 1998. godine.
U Torontu – na aerodromu – sačekao me moj sinovac, koji kao inženjer radi u fabrici aviona „Kanadar”. Bio je sa njim i mali Marko koji govori srpski sa američkim akcentom. Posle nekoliko zajedničkih dana u Torontu – na njegovom srpskom jeziku mi je rekao: – Deda, ja te užasno volim.
Domaćini su mi napravili zanimljiv program. Pored predavanja u Srpskoj akademiji nauka, biću primljen u diplomatskom predstavništvu u Torontu, zatim će pokušati da mi obezbijede predavanja za studente slavistike na ovdašnjem Filozofskom fakultetu, obilazak okoline Toronta i susrete sa našim doseljenicima, sa njihovim aktivnostima; posjete pravoslavnim hramovima i još puno toga očekujem da se desi – što nije moglo biti planirano.
Sinovac Dragi se postarao da i turistički program bude bogat. Najatraktivniji su bili čuveni Nijagarini vodopadi, na granici prema SAD. Napravili smo puno snimaka, a kao kuriozitet ističem posjetu jednoj vinari – tik do Nijagarinih vodopada. Degustacija je besplatna. Tako sam probao šampanjac čija flaša košta nekoliko stotina dolara. Iako je jesen, vrijeme nas je poslužilo, pa zaista uživamo u neponovljivim slikama prirode. Neka fotoaparat sve to pamti. Valja nekada i zaustaviti vrijeme.
Najviše prostora u ovim mojim zapisima posvećujem mojim domaćinima koji su mi uputili ljubazni poziv, kao što su to, prije mene, činili prema D. Ćosiću, M. Bećkoviću, V. Čuretiću i drugim finim intelektualcima iz zemlje, koji su ih i posjetili.
Kulturni centar ima skromne prostorije u kojima se odvija, rekao bih, vrlo intenzivan život. U čitaonici sam naišao na fina izdanja naših izdavača. Vidio sam da je pun pogodak moja namjera da im poklonim po tri-četiri primjerka knjiga mojih četiri-pet poslednjih izdanja...
Uzvratili su mi istom mjerom. Prošetali smo na sjever Kanade...gdje smo naišli na vikendicu poznatog kanadskog generala Mekenzija – angažovanog od snaga OUN za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini...
Konačno smo u sali gdje držim predavanje na temu – Rađanje, život i kraj Jugoslavije. Sala je prepuna. Predavanje je medijski najavljeno. ..Moj domaćin me predstavio kao još jednog disidenta iz domovine koji je isključen iz SKJ – zato što je mislio svojom glavom. Uslijedio je veliki aplauz, koji se sasvim uklopio u najavu. Priznajem, bilo mi je drago. I sa zadovoljstvom sam počeo izlaganje. Čini mi se da sam uhvatio dobar ritam i da sam izlagao profesorski sa puno samopouzdanja. Osjetio sam da su me pažljivo slušali. Uslijedila su pitanja, ili direktan razgovor sa publikom. Jedan stariji gospodin iznio je tezu sasvim suprotnu od moje. Reagovao sam: ima i takvih slučajeva. Ali ako imamo istu dokumentaciju – onda su razlike motovisane vannaučnim razlozima. Ali ako čitamo različitu literaturu – onda možemo biti pod njenim uticajem. Ja sam informisan i o onoj u zemlji i o ovoj kod vas, pa bi me zanimalo da vidim – kome ste poklonili povjerenje. A ja ću znati zašto. Gospodin je bio iznenađen i nije uspješno nastavio dijalog.
Dobro sam upamtio facu jednog mladića koji je rekao duhovito: – Meni je jasno zašto je Profesor isključen iz SKJ...ali mi nije jasno kao je uopšte mogao biti član SKJ.
Oduševio me postavljenim pitanjem. Nije me zbunio. U odgovoru sam bio kratak i jasan: –Kada sam postao član SKJ – nije se pisala molba, kao kasnije. Kolektiv – razred je predlagao. Ja nisam bio đak generacije, ali sam bio među boljima. Ispunjavao sam tako bitan uslov. Nisam bio ni najbolji drug u generaciji. Ali su me drugovi uvažavali i voljeli. I taj uslov sam ispunio. Ali se moglo desiti – da me na prvom sastanku – odmah isključe, jer nisam iznio moje „slabosti i mane”, kako su radili svi koji su bili primljeni u Savez komunista.
Aplauzom je propraćen moj odgovor”, kaže se na kraju putopisa.
(Nastaviće se)
Priredio:
dr Vukić Ilinčić