BIJELO POLjE –Prije tri dana zasad nepoznati počinioci oskrnavili su portu manastira Presvete Bogorodice u Voljavcu, udaljenom od Bijelog Polja desetak kilometara. Vandali su na manastirskom groblju posjekli 14 stabala ptuje i bacili ih u potok. U pitanju je ženski manastir, čiji nastojitelj je mati Evangelija. Ona kaže da je iznenađena i razočarana time što se neko usudio da na ovaj način oskrnavi manastirski kompleks.
– Moje odsustvo od nekoliko dana neko je iskoristio da uradi ovako nedjelo. Posjekao je 14 stabala ptuje koja su se nalazila oko groblja što se nalazi pored crkve, koja su služila kao živa ograda. I poslije takvog vandalskog čina, pošto je sjekirom ili kosijerom posjekao do zemlje ptuje, bacio ih u obližnji potok. Strašno je ovo što se desilo – priča mati Evangelija, dodajući da je o svemu obavijestila Centar bezbjednosti, čiji službenici su sve pomno snimili i izvršili uviđaj.
– Prije osam godina sam, uz blagoslov vladike Joanikija, posadila 50 stabala ptuje na području manastirskog kompleksa, koji se prostire na 1.700 metara kvadratnih površine. I one su za tih osam godina izrasle tako velike da su bile prava živa ograda oko groblja, gdje se nalazi 40-tak grobnica. Ovdje se sahranjuju stanovnici ne samo Voljavca, već i susjednih sela Pobrežja i Bijedića – kaže mati Evangelija i dodaje da su prije nekoliko godina, dok se gradio prilazni put u manastirski kompleks, otkrivena tri sloja pravoslavnih grobova.
– Kustos Polimskog muzeja iz Berana Peđa Lutovac otkrio je po ostataku dugmadi sa košulja, tipu nošnji i po načinu sahranjivanja da se nedvosmisleno radi o srpskom pravoslavnom groblju. Kako su nam tada rekli, ti grobovi potiču između 14. i 17. vijeka. Sugerisano nam je da se stopiraju sahrane i groblje ne širi, kako bi se obavila neophodna arheološka ispitivanja – kaže mati Evangelija i dodaje da je oko groblja ostalo još 12 stabala ptuje, ali da je ona već juče uspjela da izvrši zamjenu onih koja su posječena, kako bi groblje u susret slavi crkve 21. septembra, na Malu Gospojinu, izgledalo kao i ranije.
– Pored ovih malih stabala, posadila sam i jednu jelu, kako bi sve poprimilo lijepe obrise i ličilo na ranije stanje – ističe mati Evangelija, dodajući da ne sumnja ni u koga, najmanje u komšije muslimanske vjeroispovijesti sa kojima, kako kaže, ima odlične odnose.
Ističe da joj nije jasan postupak onog ko je udario na ovaj način i na Boga.
– Ovo je ovdje Božji vrt, sve ovo ovdje radim u slavu Božju i Majke Bogorodice. Pitam se samo kako se neko usudio da oskrnavi svetinju i da li se boji Boga. I prije nekoliko godina imala sam sličan problem kad je neko pod okriljem mraka po 21 stablu ptuje polio žutu hemikaliju od koje su se ostabla sasušila i morala sam saditi nova – podsjeća mati Evangelija.
U bjelopoljskom Centru bezbjednosti kažu da je urađen uviđaj i izuzeti tragovi i da se radi na rasvjetljavanju slučaja.
M.N.
Crkvu podigao Stefan Nemanja
Voljavac je selo koje pripada bjelopoljskoj opštini, smješteno na ušću rijeke Bistrice u Lim. Ovo inače veoma staro naselje pominje se u Vladislavljevoj povelji, gdje se kaže da je crkvu Bogorodice bistričke u Voljavcu podigao Stefan Nemanja, krajem 12. vijeka.
– Vladislav je na ime iskaza svjedoka oko 1234. godine izdao povelju, koja sadrži važne podatke o društvenim odnosima i staleškoj strukturi stanovništva bistričkog kraja, Voljavca i uopšte Srednjeg Polimlja tridesetih godina 13. vijeka. Ova povelja predstavlja jedan od najstarijih zakonodavnih akata Nemanjićke Srbije. Tu su bile odluke o rabotama, sokalnicima i meropahima – kaže dr Jovo Medojević, univerzitetski profesor, koji je i napisao knjigu „Crkve u Bijelom Polju”.
Mati kosi, plasti, cijepa, uzgaja vrt...
Mati Evangelija sama u ovoj svetinji radi sve kako bi bilo što više vjernika. Kaže da ih nije mnogo i da ih uglavnom kada su liturgije dođe 15-ak.
– Sve ovdje radim sama i izdržavam sebe. Kosim, plastim, cijepam drva, radim u vrtu… Održavam crkvu i konak. I tako opstajem. Uz to se bavim rukodjeljem. Izrađujem brojanice i krstiće. I to od ,,Bogorodične suze’’, čije sjeme je ovdje donijeto sa Svete Gore. I uspije svake godine dobro. Zrenu plodovi kao zrno kukuruza. Od njih pravim brojanice i krstove, narukvice, lančiće… Prodam tamo gdje mogu – priča mati Evangelija, koja je sa 60 godina svog života primjer posvećenosti Bogu.
– Teško je, ali ne žalim se. U Božjim sam rukama. Služim Gospodu. Dok trajem – trajem – ističe mati Evangelija.