Od sedam fabrika vode, koliko ih je ukupno u Crnoj Gori, trenutno ni u jednoj nema proizvodnje.
Fabrike su godišnje u prosjeku proizvodile oko 20 miliona litara vode, a rekordna proizvodnja ostvarena je 2014. godine, kada je proizvedeno skoro 25 miliona litara vode. Ukupni kapacitet izvorišta iznosi oko 350 miliona litara godišnje, tako da se, s tog aspekta, u potpunosti mogu zadovoljiti potrebe domaćeg tržišta i ostvariti značajan izvoz. Međutim, i pored te činjenice, država ogroman novac daje za uvoz vode, umjesto da dio novca usmjeri na pomoć domaćim proizvođačima.
Prema podacima Monstata, u 2009. uvezeno je vode u vrijednosti od 7,9 miliona, 2010. godine 7,4 miliona, a naredne 7,5 miliona, dok je 2012. uvoz vode bio u vrijednosti 7,8 miliona eura, a 2013. godine 7,1 milion. Godine 2014. u Crnu Goru uvezeno je vode u vrijednosti preko sedam miliona eura.
Na drugoj strani, i pored kapaciteta za proizvodnju vode, u 2009. izvezeno je vode vrijednosti 382,4 hiljade eura, u 2010. – 384 hiljade eura, i 269,8 hiljada 2011. godine. Izvoz je 2012. bio 416,9 hiljada eura, a naredne 2013. vrijednost izvezene vode iznosila je svega 244,8 hiljada eura. U 2014. izvezeno je vode u vrijednosti svega 397,4 hiljada eura.
U uvozu i izvozu vode najviše učestvuje Srbija i to 93,4 odsto u uvozu, odnosno 93,4 odsto u izvozu.
Fabrike voda „Vatergrup – Suza”, „Lipovo” – Akva Monta, „Gorska” i „Akva Bjanka”, koriste izvore sa područja kolašinske opštine, Voda Diva – Eko-Per je u Šavniku, fabrika Božja voda – Monteminerale flašira bunarsku vodu, dok „Bjelasica Rada” u Bijelom Polju jedina flašira gaziranu vodu.
Vlasnici tih fabrika kao glavni problem vide odnos ugostiteljskog i trgovačkog sektora koji domaćim vodama ne daju odgovarajući tretman, jer bi voda iz domaćih fabrika trebalo da bude mnogo više zastupljena u prodajnim i ugostiteljskim objektima, marketima i hotelima.
Umjesto da promoviše domaće proizvođače, država za uvoz daje milione eura. Prema riječima predsjednika sindikata poljoprivredne, duvanske i prehrambene industrije Veljka Baošića, da država samo deset odsto novca koji se daje na uvoz vode uloži u pomoć domaćim proizvođačima, ne bi bilo nikakve potrebe za uvozom.
– Imamo dovoljno kapaciteta da uopšte ne uvozimo vodu, već imamo dovoljno kapaciteta i da izvozimo. Domaće fabrike treba pomoći, riješiti probleme sa proizvodnim kapacitetima i sa dugovanjima prema zaposlenima pa tek onda da daju toliko novca na uvoz. Prema mojim saznanjima, uvoz vode je mnogo veći nego što pokazuju statistički podaci – tvrdi Baošić.
B.Ma.
„Lipovo” i „Rada” među najvećim dužnicima
Kolašinska fabrika vode „Lipovo” prema poslednjim zvaničnim podacima Poreske uprave, državi po osnovu poreza i doprinisa na lična primanja duguje 286,6 hiljada eura, dok je „Bjelasica Rada” isto u vrhu najvećih poreskih dužnika sa dugom od čak 993,1 hiljadu eura. Bjelopoljska fabrika po osnovu poreza i doprinosa na lična primanja duguje 1,5 miliona eura, što prelazi 2,4 miliona eura.