Lišavanjem crnogorskog kralja zvanja i moći završava se dvovjekovna vladavina (1697–1918. godine) dinastije Petrović Njegoš, njeno duhovno i vladalačko predvođenje Crne Gore u ustaničkom i ratničkom oslobodilaštvu, u državotvorstvu, savremenom prosvjećivanju naroda i privrednom unapređivanju zemlje, sticanju međunarodnih priznanja, dosegu istorijske znamenitosti.
Samostalno, Boka kotorska se izjasnila (9. novembra 1918) za ujedinjenje sa Srbijom i tu riješenost je potvrdila (27. novembra 1918) izjavom da kralja Srbije priznaje za svojeg vladara.
Zemaljska vlada za Dalmaciju, snažena rodoljubljem, a procjenjujući zadiranje italijanske vojske kroz obalni pojas između Šibenika i Zadra i dublje u planinsku krajinu, zvanično je predložila (16. novembra 1918) da se Država Slovenaca, Hrvata i Srba bez odlaganja ujedini sa Srbijom i Crnom Gorom. Pokrajinske vlade su bile saglasne da se sazove sjednica Središnjeg odbora Narodnog vijeća, kako ukazuje dalmatinski predlog.
U Zagrebu, za dvodnevnog vijećanja (23. i 24. novembra 1918), na trećoj sjednici Središnjeg odbora, izabrano je 28 članova da otputuju u Beograd kao delegacija Narodnog vijeća, sa srpskom vladom ugovore i izvrše ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba sa Srbijom i Crnom Gorom; za to dobiće zvane „naputke za delegate” sa bitnim zahtjevom: Ustavotvorna skupština će odrediti oblik i ključne zglobove jugoslovenske države. U Zagrebu, na svojoj konferenciji (od 27. do 29. novembra 1918), rimokatolički biskupi iz Hrvatske i Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, usvojili su izjavu, kojom, rečeno je, radosno pozdravljaju „ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u jednu nezavisnu državu”; biskupi priznaju Narodno vijeće kao vrhovnu privremenu vlast, i priznaće, vele, i „onu definitivnu vlast koju će stvoriti volja naroda po Konstituanti”.
Članovi delegacije Narodnog vijeća doputovali su u Beograd (28. novembra 1918, prije podne) i uveče, usled odsustva predsjednika vlade koji se tad nalazio u Francuskoj pred polazak u otadžbinu, njegovom zastupniku predali zaključak Središnjeg odbora i „naputke za delegate”. Zajedno sa srpskim ministrima, oni su sastavili (30. novembra 1918) dva spisa, kao jedinstvenu Povelju o ujedinjenju, upravo, Adresu Narodnog vijeća i Odgovor na Adresu regenta Srbije (na prestolu vladara kao naslednik svog oca od 24. juna 1914).
U Beogradu, na Terazijama, u kući Krsmanovića, u svom privremenom dvoru, regent je, u prisustvu ministara, primio delegaciju Narodnog vijeća (u nedjelju 1. decembra 1918, u osam sati uveče).
Potpredsjednik Narodnog vijeća, Hrvat, pročitao je Adresu Narodnog vijeća o ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca državom koja će imati jedinstvenu vladu, nadležnu samoupravnim vlastima u pokrajinama i dužnu da pripremi izbore narodnih poslanika za Ustavotvornu skupštinu, znači s dinastijom iz Srbije na prestolu.
Odgovarajući na Adresu, regent je proglasio „ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca”.
Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba okončava (3. decembra 1918) svoje pozvanje i postojanje.
Potom dvanaest članova Narodnog vijeća i pet državnika Srbije usaglasili su imenovanje ministara za vladu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, pod predsjedništvom Srbina, istaknute ličnosti u vođstvu Narodne radikalne stranke; regent je ukazom (20. decembra 1918) potvrdio sastav Ministarskog savjeta (vlade); u svojem sastavu ima 18 resora.
U Narodnoj skupštini Srbije, u Beogradu (29. decembra 1918), svi poslanici su veselo pozdravili primljeno saopštenje Ministarskog savjeta o proglašenju Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Narodna skupština Kraljevine Srbije održaće (3. januara 1919) svoju poslednju sednicu; od tog dana ona je znamenita istorijska veličina u zakonodavstvu i ustavotvorstvu.
U Vrhovnoj komandi srpske vojske završen je (27. decembra 1918) projekat o vojsci Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, te predviđeno: u Srbiji da ostanu postojeće divizijske oblasti, u pokrajinama jugoslovenskim da se uglavnom zadrži podjela koja je postojala u Austrougarskoj.(NASTAVIĆE SE)
Priredio: Miladin VELjKOVIĆ