Investiciono-razvojni fond daje kredite po partijskoj osnovi, a u prilog tome ide i činjenica da su u ranijem periodu višemilionske kredite, prema podacima Mreže za afirmaciju nevladinog sektora, dobile firme „Čelebić”, u vlasništvu Tomislava Čelebića, Normal turs Žarka Burića, „Goranović” iz Nikšića, kompanije u vlasništvu porodice Franca iz Bijelog Polja, „Hidroenergija Montenegro”, koja je dijelom u vlasništvu Olega Obradovića, „Zetagradnja ljetopis”, koja se povezuje sa Blagotom Radovićem, i bolnica u Meljinama, kojom gazduje tajkun Duško Knežević.
Oleg Obradović je bio predsjednik odbora direktora Prve banke, u kojoj je u to vrijeme udio imao i premijer Milo Đukanović. On je takođe bio i direktor Telekoma u vrijeme privatizacije tog preduzeća, kojom se danas bave sudski organi u SAD i crnogorsko tužilaštvo. Amerikanci su saopštili da imaju dokaze da je u procesu privatizacije Telekoma za korupciju isplaćeno 7,35 miliona eura. Obradović i Miodrag Ivanović, direktor Moneta u vrijeme te privatizacije, nedavno su saslušani u tužilaštvu zbog sumnje da su u tom poslu sebi i drugima nezakonito pribavili 2,3 miliona eura. Ivanović je za kupovinu restorana „Leonardo“ dobio kredit od IRF-a u iznosu od 225 hiljada eura. U Hidroenergiji udio imaju i vlasnici kafića „Grand“ Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović. Opšte je poznato da se u tom lokalu uvijek slave pobjede DPS-a, a tamo je crnogorski premijer popio i čuveni „čivas” sa ruskim tajkunom Olegom Deripaskom prilikom sklapanja dogovora za KAP, čija je privatizacija građane Crne Gore koštala više stotina miliona eura. Bemaks je takođe donedavno bio jedan od vlasnika Hidroenergije. To preduzeće dobija najviše poslova u svojoj djelatnosti i jedan su od podizvođača na autoputu Bar–Boljare.
Čelebić, Radović i Burić izgradili su desetine stambenih zgrada i objekata u Podgorici i poznati su po dobrim odnosima sa DPS-om, a isto važi i za Goranovića.
– Još 2013. godine IRF je firmi „Carine” odobrio 800 hiljada eura za realizaciju investicionog programa u hotelu „Delfin”. Vlada je ove godine hercegnovski hotel „Park” prodala Popovićevoj firmi „Carine” za 2,2 miliona eura, što je daleko ispod tržišne vrijednosti, jer je 2011. godine sama za taj hotel utvrdila vrijednost na 7,2 miliona, a sada IRF, dajući državne kredite, omogućava Popoviću da isplati cijenu i realizuje investicioni plan. To je pomaganje tajkuna državnim parama – kazala je za „Dan” koordinator MANS-a Ines Mrdović.
Ona ističe da od kredita IRF-a, koji su znatno povoljniji od onih koje daju poslovne banke, najveću korist imaju tajkunske kompanije, odnosno biznismeni bliski vrhu crnogorske vlasti.
– Posebno zabrinjava što krediti tajkunskim kompanijama nijesu odobravani samo za investiciona ulaganja, već se od 2013. godine daju i za refinansiranje kredita koje ranije nijesu vraćali na vrijeme. Dakle, IRF je u poslednje dvije godine razvio novu praksu: umjesto da ulaže u razvoj zdravog biznisa, novcem svih građana krpi rupe propalih poslova domaćih tajkuna – ocijenila je Mrdovićeva.
Prema njenim riječima, IRF u predizbornim periodima pojačava kreditne aktivnosti po pitanju dodjele poljoprivrednih kredita i MIDAS programa, koji realizuje sa Ministarstvom poljoprivrede, a koji je u međuvremenu zamijenio IPARD lajk program.
– Poslednjih godina primjetan je i trend odobravanja kredita lokalnim samoupravama za infrastrukturne projekte, poput izgradnje vodovoda ili saobraćajnica, čija se realizacija u većini slučajeva poklapa sa predizbornim periodima. Uoči vanrednih parlamentarnih izbora 2012. godine, upravo je IRF kupovao državne obveznice Fonda rada, koje su emitovane kako bi se radnicima propalih crnogorskih preduzeća isplatio sve veći broj otpremnina i time uticalo na njihovu izbornu volju. Svi ovi primjeri nedvosmisleno su pokazali da je IRF jedna od ključnih poluga vladajućeg DPS-a tokom izbornih perioda – rekla je Mrdovićeva za „Dan”.
Po njenom mišljenju, najbolje rješenje za sprečavanje davanja kredita po partijskoj osnovi jesu izmjene zakona o IRF kojim bi se vrlo precizno utvrdile oblasti, kao i načini i kriterijumi za dodjelu kredita. Kako je istakla, ne treba davati mogućnost da se godišnjim planovima IRF-a i njihovim stalnim izmjenama, naročito uoči izbornih ciklusa ili zavisno od potreba domaćih tajkuna, uvode nove kreditne linije.
–Takođe, neophodno je obezbijediti potpunu transparentnost u procedurama za dodjelu kredita. IRF je krajnje netransparentna institucija. Dosadašanja praksa MANS-a pokazala je da taj fond grubo krši Zakon o slobodnom pristupu informacijama i značajan dio dokumentacije proglašava tajnom, što je paradoksalno jer se radi o dodjeli novca iz državnog budžeta –ukazala je Mrdovićeva.
Pravni savjetnik u Centru za građansko obrazovanje Boris Marić rekao je za „Dan” da rad IRF-a mora biti u cjelosti transparentan i pod posebnim sistemom kontrole, u čemu značajnu ulogu moraju imati predstavnici opozicije i NVO.
– Svjedoci smo brojnih zloupotreba državnih resursa u partijske svrhe, a otkrivanje tih zloupotreba otežava netransparentan rad državnih organa. Ako tome dodamo neadekvatnu kontrolu od strane nadležnih institucija, dobijamo vrlo sivu sliku. IRF je visokorizična institucija za pojavu takvog vida zloupotreba i morao bi biti pod posebnim vidom kontrole, a njegovo poslovanje moralo bi biti predmet rada DRI svake godine – rekao je Marić.
Predsjednik Odbora direktora IRF-a Zoran Vukčević, inače jedan od glavnih aktera afere „Snimak“, do zaključenja ovog broja našeg lista nije odgovarao na pozive i poruke novinara „Dana”.M.M.
Ili nema sposobnih, ili ima zloupotrebe
Marić je ocijenio kao indikativnu činjenicu da je IRF dao višemilionski kredit vlasniku kompanije „Carine” Čedomiru Popoviću.
–To ukazuje na moguće postojanje jednog uzroka i jedne posledice koji se međusobno isključuju. Jedna je da mi u Crnoj Gori nemamo mnogo ljudi sa preduzetničkim sposobnostima, pa su podnijeti projekti bez konkurencije, a druga je postojanje osnovane sumnje da se radi o zloupotrebi. O čemu se stvarno radi trebalo bi da utvrde nadležne državne institucije, ako za to bude postojala politička volja – zaključio je Marić.
Za 11 mjeseci 160 kredita
IRF je od početka godine odobrio 160 kredita u ukupnom iznosu od 46,69 miliona eura, pokazuju podaci sa sajta te institucije.
Preduzeće „Carine”, vlasništvo Čedomira Popovića, dobilo je najviše novca za realizaciju svojih projekata, a radi se o ukupno šest miliona eura. Od tog iznosa, tri miliona su izdvojena za projekat „Kompleks hotela Park”, koliko je dato i za investicioni projekat depadans hotela „Delfin”, od čega dva miliona posredstvom banke i milion eura direktnog kredita od IRF-a.
Popović je u februaru za kupovinu hotela „Park” ponudio 2,25 miliona eura. Predstavnici „Carina” tada su najavili rušenje hotela i izgradnju novog na istoj lokaciji.
Iz tenderske komisije je tada saopšteno da planirana ulaganja iznose 15 miliona eura, a da je rok za završetak tri godine, kao i da će u tom periodu u stalni radni odnos biti primljeno 70 radnika.