Tresla se gora, rodio se – šesti mandat Sepa Blatera, predsjednika globalne asocijacije najpopularnijeg (i najprofitabilnijeg) sporta na planeti. Čovjeka očigledno moćnijeg i od Baraka Obame, pošto mu nije naudila akcija američkog tužilaštva u kojoj je, sa ozbiljnim optužbama za višedecenijsku korupciju tešku stotine miliona dolara, optuženo 14 FIFA funkcionera, među kojima su i Blaterovi najbliži saradnici.
Glasanje delegata iz 209 zemalja (FIFA ima više članica nego Ujedinjene nacije), od Avganistana do Zimbabvea, sa malim ostrvskim državicama Okeanije i Kariba u sredini, među kojima ona sa samo 4.900 stanovnika ima ista glasačka prava kao i Brazil ili Njemačka (takva je fudbalska demokratija), nije dakle donijelo revoluciju. Blater je ostao na čelu jednog od ”najtajanstvenijih kraljevstava svijeta”, a ako je suditi po američkoj optužnici – i najkorumpiranijih – ali to ipak ne znači da je drama završena.
Američka pravosudna mašinerija koja uključuje i Federalni istražni biro (FBI) nije pokrenuta olako: signal za prošlonedjeljni prepad švajcarskih vlasti na luksuzni hotel u kojem su lisice stavljene na ruke devetorici osumnjičenih dat je, posle višegodišnje istrage, koja je po običaju podrazumijevala da je u Blaterovom okruženju postojala ”krtica”.
To je bio korpulentni Čak Blejzer, bivši funkcioner američkog ”soker” (fudbal je tamo pojam za drugu igru) saveza, koji je u srcu Menhetna, gdje je stambeni kvadrat najskuplji na svijetu, u jednoj od najprestižijih zgrada imao luksuzni stan ne samo za sebe, nego i poseban za svoje mačke. Nije ih naravno kupio od legalnih prihoda.
Blejzera je FBI pritjerao uza zid: ili ćeš da sarađuješ (da postaneš naš doušnik i na kraju svjedok saradnik) ili ćemo odmah da ti stavimo lisice. Blejzer je, naravno, prihvatio ovo drugo, dobio je zadatke i opremu za snimanje (u privesku za ključeve), pa je dosije počeo da raste.
Zanimljiv je i odgovor na pitanje zašto je baš Amerika preuzela ulogu čistača svjetskog fudbala i otkud joj jurisdikcija da izdaje naloge za hapšenje izvan svoje teritorije? Metafora da je ”svjetski policajac” dosad se odnosila na nešto drugo, mada znamo da je njena ruka bila dovoljno dugačka kada su u pitanju terorizam i narkotici.
Odgovor je (dala ga je sama sebi) po američkim zakonima Department pravde može da izda potjernicu i za svakim strancem ako je osumnjičen za nešto što ima i najmanje veze sa Amerikom. U ovom slučaju ta veza su banke, preko kojih su prali prljave FIFA pare, pa čak i korišćenje servisa elektronske pošte američkih internet kompanija.
Kako to da se u zabačenoj mreži nije našao i Blater, uprkos debelom ofsajdu i s obzirom na staro pravilo da ”riba smrdi od glave”? Pogotovo kad se zna da je i njegov prvi izbor za predsjednika 1988. (posle 24-godišnje vladavine Brazilca Žoa Avelanža) praćen sumnjama da je glasove kupio?
Objašnjenje je da je Blater ”čovjek od teflona”: za njega se ništa ne lijepi. Između njega i onog koji prima mito uvijek je još neko. Nema, dakle, dileme da je izuzetno vješt i da je i ovoga puta, uprkos poodmaklim godinama (79), imao i dodatni motiv da po svaku cijenu bude reizabran, jer to mu je jedini štit da ga oni koji imaju koristi od toga što su uz njega neće otkucati.
Naravno, u čitavom zapletu je i ovog puta dosta politike. Da li je Amerika udarom na FIFU htjela da minira Svjetsko prvenstvo 2018. dodijeljeno Rusiji (pretpostavka je da ih ono 2022. dodijeljeno Kataru mnogo ne zanima). Putin misli da je tako, pa otuda i ocjene da je Blatera spasio upravo ”veliki Vladimir”.
Moskva je svakako bila za Blaterov ostanak, ali su za njegov reizbor bili oni koje je zadužio i kojima je obećao djeliće FIFA kolača ”za razvoj fudbalske infrastrukture” (tako je dobio i glas Fudbalskog saveza Srbije, kojem su obećano dva miliona dolara). Treba imati u vidu da je FIFA, formalno nevladina i neprofitna sportska organizacija, u stvari moćan finansijski konglomerat sa godišnjim prihodima većim od pet milijardi dolara.
To su pare od sponzora, multinacionalnih kompanija koje se oglašavaju na međunarodnim utakmicama i svjetskim prvenstvima i TV prava, koje su ”čiste”, dok su one prljave od ”prodaje uticaja”, onoga što FIFA elita uzima od potencijalnih domaćina fudbalskih samita, ali i od sprege sa globalnim kladioničarskim podzemljem koje namještanjem utakmica obrće desetine milijardi dolara.
S novim mandatom, Blater je dakle pobjednik prvog poluvremena. Vidjećemo koji će aduti na teren istrčati u drugom poluvremenu.
(Autor je bivši glavni i
odgovorni urednik „Politike’’)
Piše: Milan Mišić