Piše: Dragan Mraović
„Šote, mori Šote (Šote mašala) davno želim Šote,da te igram ja!“ – odjekuje na srpskim svadbama, jer evropejski Srbi većma ne znaju da je ta igra dobila ime po Šoti Ćerimi Haljilji Galici, ženi „kačaka“ Azema Bejte iz sela Galice (1889-1924.) koji je harao po Kosovu i Metohiji. Šota je uhvatila šestoro srpske dece, čobančadi, na planini Mokri i sve ih bacila u oganj. Dok su djeca gorela Šota je sa „kačacima“ igrala oko vatre i pjevala.
Iz jednakog neznanja stečenog u NATO bolonjskim školama, beogradska „Politika“ je objavila tekst profesora političkih nauka Nedžmedina Spahiua u kome se on izruguje Srbima time što poredi kosti srpskog zlotvora Ise Boljetinca, pravo ime Isa Šalja (1864–1916), sa moštima Svetog Cara Lazara, a istovremeno baca ljagu na Crnu Goru: „Isu Boljetinija je, zajedno sa još sedam njegovih saboraca, 23. januara 1916. u Podgorici ubila crnogorska vojska. Navodno je otac Milovana Đilasa uzeo njegov pištolj... Kada su 1998. u Podgorici skrnavljena muslimanska groblja, aktivisti Ibrahima Rugove pokupili su mošti Boljetinija i njegovih saboraca i one su u velikoj tajnosti do kraja rata 1999. čuvane u Kosovskoj Mitrovici.“ Profesor kaže da su Srbi prizvali nesreću “prenošenjem moštiju cara Lazara, prije nego što su počeli ratovi u bivšoj Jugoslaviji”, ali ne reče da je Isa poginuo napadajući Podgoricu kao neprijatelj.
Spahiu namjerno poredi kosti Boljetinija (tako naziva Boljetinca) sa moštima srpskog sveca Lazara, jer nije moguće da profesor univerziteta ne zna da su „svete mošti“ (grč: Αγια λείψανα) zemni ostaci svetiteljskih tijela, odnosno oduhovljena tjelesna prebivališta Božija, a Isa je daleko od sveca, pa njegove kosti ne mogu biti mošti. On to ovako objašnjava: „Međutim, upravo kada je objavljen predlog da se, kao gest simboličnog pomirenja Crnogoraca i Albanaca, na ceremoniju sahrane pozove i crnogorski premijer Milo Đukanović, koji bi predao revolver Ise Boljetinija kosovskim zvaničnicima, Hašim Tači se pojavio sa idejom da se mošti (?!) Ise Boljetinija sahrane u Valoni, pored groba prvog premijera Albanije Ismail-Kemal Vljore. Tači je uspio da u to ubijedi Boljetinijevog unuka i praunuka, koji su putovali sa njim u Tiranu kod Edija Rame, gdje je potpisan sporazum između dvije vlade (Kosova i Albanije) o sahrani Boljetinija u Valoni 10. juna ove godine.“ Inače, na mapi Velike Albanije koju je nosio dron na utakmici Srbija – Albanija vide se Ismail-Kemal Vljora (lijevo) i Isa Boljetinac (desno), koji je bio i učesnik „Lige za odbranu prava Albanskog naroda“, takozvane Prizrenske lige, osnovane 10. juna 1878. u Prizrenu, sa ciljem borbe za ujedinjenje svih teritorija na kojima žive Albanci, bez obzira na to da li su negdje u većini ili nisu, odnosno Liga se borila za Veliku Albaniju. U knjizi „Šiptarski genocid nad Srbima u dvadesetom vijeku“ (Arhiv Eparhije raško-prizrenske i kosovsko-metohijske) piše: “Dokumentaciju o zločinima nad srpskim narodom, Ministarstvo inostranih djela Kraljevine Srbije objavilo je 1899. godine, pod naslovom “Prepiska o arbanaškim nasiljima u Staroj Srbiji 1898-1899”. Diplomatski napori da se kako-tako zaštiti srpski narod i spriječi masovno iseljavanje sa Kosova nisu urodili plodom; u akciji razoružavanja Srba 1901. godine došlo je do velikog pokolja naših sunarodnika, pri čemu je Isa Boljetinac imao najistaknutiju ulogu.”
Prilikom oslobođenja Kosova i Metohije 1912. godine Isa Boljetinac je komandovao četama koje su se borile protiv Treće armije srpske vojske, a bio je vođa i u drugim borbama protiv Srbije i Crne Gore.
Šote, mori Šote, Šote mašala...
(Autor je nekadašnji
generalni konzul
SRJ u Bariju)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.