Državne institucije su u poslednjih pet godina potrošile čak 102.860.644 eura za plaćanje roba, radova i usluga, pri tome koristeći najnetransparentniju i sumnjivu tendersku proceduru, neposredni sporazum, koja podrazumijeva sklapanje ugovora bez raspisivanja oglasa. Na taj način se teško kontroliše zakonitost postupka, a naručilac, odnosno institucija, posao može povjeriti firmi koju favorizuje, isključujući na taj način tržišnu konkurenciju. Institucije su za pet godina potpisale čak 316.665 ugovora pogađajući se u „četiri oka” sa ponuđačima, pokazuju izvještaji Uprave za javne nabavke.
Rekordna godina po potrošnji sredstava na nabavke putem neposrednog sporazuma bila je 2015, kada su potrošena 22.822.054 eura, a sklopljena 79.303 ugovora. Pod netransparentnim okolnostima godinu ranije sklopljeno je 70.659 ugovora vrijednih 20.728.038 eura. Tokom 2013. i 2012. sklopljen je identičan broj ugovora za nabavke putem neposrednog sporazuma i to 54.370, vrijednosti 20.450.765, odnosno 19.721.342 eura. U 2011. institucije su zaključile 57.963 ugovora putem neposrednog sporazuma, u vrijednosti od 19.138.445 eura.
Prema Zakonu o javnim nabavkama, institucije bi smjele da koriste metod neposrednog sporazuma samo u situacijama kada nabavljaju robe, usluge i radove vrijednosti do 5.000 eura. Međutim, u praksi se često dešava da se obave stotine nabavki pretežno roba i usluga, odnosno kupovine raznih potrepština za institicije, od papira do hrane, avionskih karata i goriva, neposrednom pogodbom iako bi se za te nabavke mogao raspisati tender.
Po zakonu, za javnu nabavku čija procijenjena vrijednost iznosi preko 5.000 do 25.000 eura za nabavku roba i usluga, odnosno preko 5.000 do 50.000 za izvođenja radova sprovodi se postupak šopinga.
Šoping predstavlja transparentniji vid potrošnje, ali su ga institucije u manjoj mjeri koristile u poslednjih pet godina. Na taj način potrošeno je 82.470.625 eura, a sklopljeno je ukupno 13.449 ugovora.
Državna revizorska institucija (DRI) utvrdila je revizijom predloga zakona o završnom računu budžeta Crne Gore za prošlu godinu da su ministarstva rada i socijalnog staranja, kulture, prosvjete, finansija i poljoprivrede i ruralnog razvoja kršila Zakon o javnim nabavkama, ugovarajući poslove mimo tendera u vrijednosti većoj od dozvoljene. Osim pet ministarstava zbog pogodbi u „četiri oka” zakon je prekršila i Uprava za inspekcijske poslove, koja inače i kontroliše zakonitost postupaka javnih nabavki.
Neposredni sporazum su prekomjerno koristili i zavodi za statistiku, hidrometeorologiju i seizmologiju, te Državni arhiv.
Ministarstvo prosvjete je neposrednim sporazumom nabavilo računarsku opremu u vrijednosti 18.772,82, resor finansija je na taj način izvršio nabavku kancelarijske opreme od 32.685,96 eura. Ministarstvo rada i socijalnog staranja neposrednim sporazumom nabavilo je kompjutersku opremu u vrijednosti od 25.696,77 eura, usluge putničkih agencija od 22.684,23 i usluge prevođenja u vrijednosti 21.730,16 eura. Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja je neposrednim sporazumom nabavilo oznaku za životinje za koje je potrošeno 10.000 i kompjuterske opreme vrijedne 5.300 eura.
DRI je utvrdila da je Uprava za inspekcijske poslove sprovela dvije nabavke putem šoping metode za isti predmet javne nabavke, a u pitanju je bio izbor najpovoljnijeg ponuđača za popravke i održavanja automobila.M.S.
Vlada ne štedi
Generalni sekretarijat Vlade i ministarstava tokom prošle godine potrošili su oko tri miliona plaćajući nabavku robe i usluga, ali bez raspisivanja tendera. Vlada i njeni resori su koristeći institut neposrednog sporazuma, odnosno direktnog dogovora sa firmama, kupovali razne potrepštine, pa čak i ulaznice za fudbalske i košarkaške utakmice, plaćali zakup terena za mali fudbal, slatkiše, rakiju, telefone, usisivače, računare, jelke, poklone za Novu godinu, avionske karte, gusle i crnogorske kape, bebi opremu, svinje, knjigu „Gorski vijenac”, vodu... Iako im Zakon o javnim nabavkama ne zabranjuje ovakav mehanizam, začuđujuće je da su ministarstva dala hiljade eura za održavanje automobila mimo tendera iako svake godine biraju firme koje će taj posao da rade na godišnjem nivou. NVO sektor već godinama upozorava da su neposredni sporazumi plodno tle za korupciju i favorizovanje pojedinih firmi i stvaranje nepoštene tržišne utakmice.