- Piše: Goran Šćekić
Kada je u pitanju demokratija, poštovanje ljudskih prava, zaštita životne sredine, moramo priznati da je Crna Gora tek na početku puta. Dok je u civilizovanim državama Evropske unije to postala rutina, mi smo tek naučili prva slova demokratije.
U zemljama s dugom tradicijom demokratije ne postoji razlika u privilegijama između vlasti i opozicije. Tamo ne postoji strah od toga ko si, čiji si i kojoj političkoj partiji pripadaš, koje si vjere i koje nacije. Tamo ne postoje patriote i izdajnici.
Tamo se ne dijele, tamo vladari ne žive na podjelama. Kod nas kad si vlast onda si gore, kad si opozicija onda si dolje. Kad si vlast, ti si patriota, a kad si opozicija onda si izdajnik.
Ovdje, kad si gore imaš sve što ti duša poželi, imaš moć, imaš posao, finansije, možeš da hapsiš, ponižavaš i da otimaš od ovih koji su dolje.
Dok je prethodna vlast bila na čvrstim nogama, svi su se poistovjećivali s njom.
Svi su željeli da budu dio njihove politike i članovi najjače partije u Crnoj Gori.
Takvim ponašanjem i stavom obezbjeđivali su sebi i svojoj porodici da uvijek budu gore, a kad si gore, tamo je uvijek bolje. Kupovane su zlatne torbice i zlatni kilometri na Crnogorskom primorju. Sve što se moglo kupiti oni su kupovali, naravno državnim novcem bez imalo odgovornosti.
Njihova djeca su hodala uzdignute glave, vaspitavana su u duhu prinčeva i vladara. Dok su svi drugi bili ponizne sluge, teroristi i izdajnici. Nažalost, njihova bajka se nije završila kao sve bajke na svijetu „a onda su živjeli srećno u blagostanju”.
Naprotiv, uslijedio im je pad kome se niko nije nadao. To nije bio pad, to je bio prasak.
Bio je grom iz vedra neba koji je srušio sve njihove snove i moć. Oni koji su godinama bili gore, sada su dolje. Kako će sada objasniti svojoj djeci da nisu više bogati prinčevi, već građani jednakih prava u državi u kojoj ne postoje sluge. Odmah je u njihovim redovima nastao muk, zbunjenost i na kraju haos. Počelo je lukavo prestrojavanje, počeli su prelazni rokovi i brisanje prošlosti. Niko više nije želio da bude dio stare garniture vlasti.
Pjevali su u horu „Bolje biti pijan nego star”. Crna Gora je sada zaista pijana od iznenadne promjene vlasti. Pijana od slobode koju treba znati iskoristiti, kako građani, tako i nova vlada koja se mora odreći navika i bahatosti prethodnika. U slobodnoj Crnoj Gori, vlada je ta koja treba da se boji građana, a ne suprotno. A građani će, nadam se, znati da kazne svaku vladu, pa i ovu ako ne bude održala obećanje o pravičnosti. Tu će priliku imati na sledećim parlamentarnim izborima.