-Piše: Prof. dr Dragan Koprivica
Koliko je mnogo toga bizarno u Crnoj Gori možda je jedan od najboljih primjera to što sam svojevremeno lično čuo jednog visokog funkcionera bivše vlasti, koji je, u trenutku iskrenosti, doslovce rekao ovo: „Koliko ovi moji deru ovu nesrećnu Crnu Goru, čapru joj oguliše, a opet joj ništa ne mogu, ona nekako ipak opstaje.“
I zaista, velika je lista kvazipatriota koji su pod firmom hiperpatriotizma imali jedini naum kako da što više opelješe ovu zemlju, sve uz rodoljubivu retoriku i prijetnje „mrskoj i odnarođenoj opoziciji“. Koja im je bila mrska ponajviše što im je otkrivala afere, primjere enormnog bogaćenja, rasipanja bogatstva Crne Gore, mućke i namještaljke, dilove i arčenja državnih para. Pritom uz rigidne primjere nepotizma i bahaćenja funkcionerskih kćeri i sinova, koji su toliko umislili da su dobili Crnu Goru na tacni da je njihovo osiono ponašanje prelazilo sve mjere dobrog ukusa.
Sve poluge vlasti bile su usredsređene kako državni kapital premjestiti u privatne džepove, kako održavati piramidu vlasti na leđima poslušnika i ucijenjenih, kako glumiti pred Evropom koja je sve to vidjela, i napokon jedva dočekala smjenu vlasti u Crnoj Gori, jer od prošle vlasti gora biti ne može. A ova nova možda bude i mnogo bolja od prethodne, što i nije teško s obzirom na „domete“ prethodne, koji nijesu nulti, nego daleko ispod nule.
Uvijek je interesantno oslušnuti glas naroda, po sistemu Vox Populi, Vox Dei... A danas se na mnogo mjesta po gradovima i selima Crne Gore može čuti jedna te ista, simptomatična rečenica, koju izgovaraju mnogi: „Lakše se diše.“
I zaista, građani Crne Gore se osjećaju kao da je s njih spao veliki teret, osjeća se i da je pao stepen treniranja strogoće režima, osjeća se promijenjena retorika bivših nedodirljivih, čuju se pomirljivi tonovi i sa strane poraženih, koji još ne mogu da se dozovu da više nijesu u vlasti, imajući osjećaj da je nova realnost Crne Gore samo ružan san iz kojeg će se probuditi za koji dan.
Međutim, i iz krugova bivših vlastodržaca, kao žal za prošlim vremenom, čuju se ocjene da je i njima bilo, navodno, jasno da jedna vlast ne može trajati hiljadu godina. Ali šta je tu je. Bolje je i napraviti se razumnim nego odbiti savjete relaksirane Evrope, koja je, zahvaljujući narodu Crne Gore, konačno u prilici da eliminiše oazu šverca, kriminala, korupcije i mnogo toga sa svojih prostora.
Svi građani Crne Gore osjećaju da kreće novi zalet cijele zemlje. I pored opstrukcije odlazećih struktura, i pored montiranja narodnog nezadovoljstva, a sve po tajnim nalozima odlazećih krugova. Sve će to ubrzo splasnuti jer Crna Gora više nema kad da čeka na svoj oporavak, na vraćanja vladavine prava, s kojim su se dosadašnji vlastodršci izrugivali na hiljadu načina.
I veća carstva i diktature padali su u svom zenitu, pa je to trebalo da bude nauk bivšima i odlazećima u Crnoj Gori. To je lekcija iz istorije, na koju se moralo računati, ali su osionost, samoljublje, i vjerovanje da će se vladati do apsurda, bili ključni kamen spoticanja režimskih prognozera, uljuljkanih u osjećaju neograničene moći i trajanja odavde do vječnosti.
Narod je, uostalom, davno rekao da ničija nije do zore gorela, a ovi bivši su mislili da su miljenici bogova, i da mogu od Crne Gore praviti šta im se ćefne, jer oni mogu što niko drugi ne može.
Zato im je poraz na izborima 30. avgusta djelovao kao hladan tuš, koji bi istovremeno mogao valjati umišljenimi okorjelim umovima da se spuste na zemlju i prihvate novu realnost Crne Gore. Nije sve u politici. Posebno ne u zloupotrebama u sferi politike, kao sredstva za namicanje beneficija i bogatstva preko grbače građana. Nije vino pošto pređe bješe, davno je rečeno, pa zato i treba nazdraviti za novu Crnu Goru, oslobođenu od režimlija, koji su sada u tihoj ofanzivi, opstrukciji, i izazivanju narodnog nezadovoljstva, mada i to više postaje deplasirano i prevaziđeno.
Posebna priča je što odlazeće strukture pokušavaju da opet izazovu vjersku netrpeljivost ističući preko svojih eksponenata da Crna Gora ne smije imati, navodno, stranu crkvu. A pritom se iz praktičnih razloga, kao slučajno, previđa ta „sitnica“ da najveću podršku građana u Crnoj Gori ima upravo Mitropolija crnogorsko-primorska: sa preko 60 odsto povjerenja građana i vjernika. Nakon ove brojke, sve dalje priče su izlišne o tobožnjem uplivu Srbije u politička zbivanja u Crnoj Gori, o tobožnjoj stranoj crkvi na našem tlu.
Mada su zamjene teza bivšeg režima dobro funkcionisale jedno vrijeme, ali teško da će moći u novom vremenu. Narod se osvijestio i na izborima jasno rekao da mu je dosadašnjih silnika i preko glave, i da je vrijeme da Crna Gora napravi novi, istinski, a ne lažni, kao dosad, iskorak u Evropu. A i vakat je više, posle sto godina samoće i diktature osione grupice umišljenih moćnika, koji su bili uvjereni i da će im izbori 30. avgusta još jednom biti čista formalnost zbog kupljenih glasova, ucjena i svega ostalog iz arsenala namještenih izbora. Neka nam je srećna nova Crna Gora svima, u kojoj ne bi trebalo baš niko da se osjeća poraženim.
