-Piše: Marko Lopušina
Iskra dugotrajne ljubavi između stranaca i srpskog naroda bljesnula je proljetos među Srbima zbog dodjele Nobelove nagrade za književnost
Peteru Handkeu u čijim djelima su opisivani i prihvaćena je kao međunarodni dokaz srpske nevinosti u političkim dešavanjima s kraja 20. vijeka, ali i kao priznanje da postoji čovjek koji voli Srbe. Zato su naši ljudi i prijatelji počeli još više da obožavaju Petera Handkea kao „srpskog nobelovca”.
Njegovi obožavaoci, uostalom, govore da je Handke u jednom intervjuu priznao da posebno voli starogradsku srpsku pjesmu „Ima dana kada ne znam šta da radim” i da želi da bude sahranjen po pravoslavnom obredu.
Srpska očaranost Peterom Handkeom, kao svjetskim umjetnikom i patriotom, proširila se početkom 2020. godine na mnoge druge ugledne i znamenite strance, koji su javno pokazivali simpatije prema Srbima i koji su nas voljeli.
Jedna od tih ličnosti bila je kineska ambasadorka
Čen Bo, koja sjajno govori srpski jezik.
– Mi smo čelični prijatelji – izjavila je kineska ambasadorka Čen Bo prilikom dolaska prvog transporta kineske humanitarne pomoći iz Pekinga u Beograd.
Istražujući ovaj fenomen privrženosti stranaca srpskom narodu, otkrio sam da u bližoj srpskoj istoriji postoji najmanje pet vrsta ljudi koji su nas voljeli i koji nas vole. To su prvo stranci rođaci, srpske snaje (
Irina Kantakuzin, kraljica
Aleksandra, kraljica
Marija Karađorđević) i srpski zetovi (sultan
Bajazit Prvi, otac ruskog cara
Ivana Groznog, Pjotr Petar Romanov, italijanski kralj
Viktorio Emanuel), kao i njihova djeca srpskog porijekla iz inostranstva.
A potom su nas voljeli i vole nas naša braća i sestre po vjeri, Sloveni i pravoslavci (
Maksim Gorki, Puškin, Tomaš Masarik, Jan Jankovič, Mikis Teodorakis, Kirjaki Panajotidi, Stela i
Džordž Džatris). I časne komšije. Legendarna ličnost iz 15. vijeka mađarski plemić i vojskovođa
Janjoš Hunjadi, branio je vojskom i odbranio Beograd 1456. godine od trupa sultana
Mehmeda Drugog. Naš narod ga je iz milošte prozvao
Sibinjanin Janko. Povodom 562. godišnjice odbrane Beograda, srpski junak Janjoš Hunjadi dobio je spomenik u Zemunu, jer je uspio da protjera Turke iz Evrope i oslobodi Srbiju i balkanski prostor.
– Srpski narod imao je ponosito srce, koje se moglo rascijepati, ali ne i saviti, kao što se ne može saviti ni srce hrasta u gori – zapisao je veliki književnik, naš prijatelj
Alfons de Lamartin u svom djelu „Istorija Turske”.
Vole nas i poštuju naši iskreni prijatelji, koje je dirnula sudbina srpskog naroda i odlučili su da ga brane na svoj način (
Nikolaj Nikolajevič Rajevski, Žana Merkus, Henri Mekajver, dr Marija Fjodorovna Zibold, Antonija Javornik, vojvotkinja
Lujza Krikner Mišić, Ledi Pejdžet, Flora Sends, Mejbl Grujić, dr
Ludvik Hiršfeld, dr
Rvdard Rajan, dr
Viktor Kin, Elefterios Venizelos, general
Franše Depere).
Uz njih su svjetski putopisci i hroničari (
Rebeka Vest, Džon Rid, Arčibald Rajs, Svejn Menesland), koji su nas objektivnim prikazima u svojim djelima predstavljali svijetu.
Cijenili su nas borci protiv fašizma, koje smo proglasili za narodne heroje (
Sergej Semjonovič Birjuzov, Vladimir Ivanovič Ždanov, Fjodor Ivanovič Tolbuhin, Semjon Kozak Antonovič), antifašisti (
C. L. Sulcberger, Diana Obekser Budisavljević).
I napokon vole nas strani gosti Beograda i Srbije (
Ilia Grigorievich Ehrenburg, Alen Ginzberg, Henri Mur, Če Gevara, Luj Armstrong, Žan Pol Sartr, Ser Lorens Olivije, Iv Montan, Liv Ulman, Kirk Daglas, Hičkok, Maja Pliceskaja), koji su se oduševili našom publikom, prestonicom ponovo vraćali našem narodu kao iskreni ljubitelji srpske kulture.
Mnogi političari iz svijeta nestvrstanih (
Nehru, Naser, Sukarno, Gandi, Arafat), američki predsjednici(
Vudro Vilson, Džimi Karter, Donald Tramp), ruski (
Leonid Brežnjev, Vladimir Putin), kineski predsjednici (
Đang Cemin, Si Đinping), britanska kraljica
Elizabeta, grčki, francuski i španski državnici javno su iskazivali poštovanje prema Srbima.
Dvojica stranaca Francuz
Arno Gujon i Japanac
Tadaši Nagai postali su najveći darodavci i humanitarci srpskom narodu.
I mnogi drugi političari, naučnici, umjetnici, novinari, javne ličnosti i obični ljudi, (
Pjer Binel, Pejr Galoa, dr
Sara Flaunders, Spiros Janulis, Jirgen Elseser, Miša Gleni, Piter Brok, Dejvid Bajnder, Andreas Ernst, Vaclav Klaus, Miloš Zeman) naoružani razumijevanjem i simpatijama prema nama, branili su nas na svoj način od Austrijanaca, Njemaca, Amerikanaca, od NATO i albanskih terorista, odnosno od osvajača iz Novog svjetskog poretka.
Naši prijatelji, rođaci i simpatizeri stranci (dr
Isak Adizes, Nikita Sergejevič Mihalkov, Mariano Rahoj, Noam Čomski, Vladimir Solovljev, Nikita Tolstoj, Ule Bjerke, Aleksander Soranto Neu), nobelovci (
Aleksandar Solženjicin, Dario Fo, Harold Pinter, Karl Špiteler, Peter Handke) branili su nas otvorenim buntom prema međunarodnoj zajednici, i prema političarima i dijelu javnosti sa antisrpskim raspoloženjem. Posebno zbog otimanja južne pokrajine Kosova i Metohije. Neki su to činili humanitarnošću i simpatijama prema ljudskim pravima, pa i Srba, neki kroz javnu podršku demokratiji, a neki običnom ljubavlju prema srpskom rodu.
Uostalom kako drugačije objasniti da je japanski diplomata
Keisuke Oba, koji je sedamdesetih godina prošlog vijeka radio u Srbiji, u svom testamentu 2002. godine napisao: „Sahranite me u Beogradu!”
Na njegovom grobu na Novom groblju u Beogradu piše: „Voleo je ovu zemlju više od svoje”.
Kako objasniti da je jedna Nigerijka uzela ime Srbija (Vilson), a da je jedna Amerikanka (
Ivon Anderson) postala košarkaški reprezentativac Srbije.
Kada je britanski novinar
Džon Vilijam Bils u jesen 2019. godine javno potražio odgovor na pitanje zašto stranci vole Srbe, nabrojao je čak jedanaest razloga za to:
– emotivnu strastvenost Srba, kreativnost, mračan smisao za humor, govor Srba bez okolišenja, snaga i beskrajna energija srpskog naroda, vrtoglavi intelekt, domaćinsko gostoprimstvo, ljepota srpskih ljudi, nacionalni ponos i srpske igranke i zabave.
Američki državljanin
Čarl Kater nas je toliko zavolio, da nam je to javno poručio:
– Volim vas, Srbi.
– Izvinjavam se zbog nelegalnih postupaka, koje je moja zemlja počinila vašoj zemlji i vašem narodu. Živim sa, radim sa, družim se sa, borim se sa, plačem sa, slavim sa Srbima svakoga dana poslednjih osam godina. Za vas će uvijek biti mjesta u mom srcu – napisao je američki državljanin Čarl Kater, na svom Fejsbuku kada se 2010. godine doselio u Srbiju.
Iz poštovanja prema ljudima, koji su najčešće u teškim vremenima imali hrabrosti da podrže srpski narod, odlučio sam da zahvalim svim strancima, koji su nas voljeli i koji nas vole, tako što ću da ih opišem ili makar pomenem u knjizi. Hvala im od srca!
