- Piše: hadži Perivoje Popović
Javili su i javljaju, pisaće i pišu, u patnji i zlokobi: priveden je mitropolit. Poslije službe Božije. Na Cvijeti. Na veliki hrišćanski praznik – ulazak Isusa Hrista, ulazak Spasitelja čovječanstva u Sveti Grad Jerusalim.
Priveden je mitropolit crnogorsko-primorski. Naslednik Svetoga Petra Cetinjskoga. Brižni čuvar moštiju veličanstvenog Hristovog ratnika. Svetoga vladike.
Priveden je prof. dr
Amfilohije Radović. Egzarh Sveštenago Trona Pećkago. Prof. dr Amfilohije Radović, vodeći pravoslavni teolog u Vaseljeni.
Priveden nakon Cvijetne službe Gospodnje na temeljima ranohrišćanske bazilike na Zlatici. U Kučima. Pokraj Podgorice, Nemanjina grada.
A neposredno kraj Svetinje je i nekadanji Dvor crnogorskoga kučkog vojvode
Bracanova Ivanovića (tu je sada konak manastirski osveštani), onoga kome vojvoda
Marko Miljanov Popović u eri i ponosu čovječnosti svesrdno vrati nasledne i zaslužene insignije vojvodske časti i dostojanstva. Tako rade i tako traju velikani i pored svega što se protiv njih okomi. Za male i nedostojne u tim časnim prostorima mjesta nema.
Priveden je ponos Crne Gore, vladika i vojevodič njegoševskog naroda Crne Gore – jedan od najvećih hrišćanskih teologa u svijetu. Jedan od najvećih teologa svih vjera u svijetu. Jedan od najvećih kritičara bezvjernika, bogoprogonitelja...
Priveli ga da mu lekciju etike drže oni koji Boga ne poznaju. Oni koji se Boga ne boje, ljudi na plaše i ne... ćutite ogorčene oči, ta riječ nije u vokabularu vašeg pobožnog srca.
Ima li Boga, ili i on ćuti i plače nad ljudskim besramljem? Ima li ljudi? Čuje li igdje iko ijednoga glasa europejskih evromiroljubaca? Ne čuje. I neka. Neka ne čuje! Čuje li se glasa intelektualaca? Neka, neka ne čuje. Biće da ih i nema?! Nema na strani Gospoda. Nijesu čitali LUČU i VIJENAC.
Čuje li se glas Crkve Gospodnje? Crkve hrišćanske. Danas većinski dio hrišćanstva, podanici pape rimskoga slave u tišini i bolesti Vaskrsenje Spasitelja. Opet muče Njegove muke. Opet hode PUTEM BOLA! I muče (ćute)...
Ja, vjerovatno, dobro ne čujem, obgrlile surovom rukom starost i bol, ali ne vidim da se čuje ni glas molitve pravoslavnih velikodostojnika velikoga i moćnoga pravoslavnoga svijeta.
Obradujete starca, hadžiju stradalnika, obradujete, ljudi. Kažite, javite, dok sam još životom i sviješću živ, o savjesti ne znam što da kažem, javite da se oglasio patrijarh moskovski i sve Rossije, patrijarh Svetoga Grada Jerusalima, patrijarh antiohijski i svega Istoka... ne znam smije li patrijarh srpski...
Javite da su se pomolili makar oni. Za Svetu zemlju – ZA GORU ČARNU NjEGOŠEVU. Ili samo hodočaste PUTEM BOLA?
Javite, ljudi, za ime Gospoda Boga, u danima blagim Strasne Sedmice Velikoga Časnoga Posta, javite, ljudi, da odbranimo drugoga od sebe, da spasimo sebe od drugoga koji nečastivi jeste! Bez izvora nema vode, ni života bez slobode! ILI: Neka prvi baci kamen...
)){kind=small}
