- Piše: Filip Lubarda

„A plod Duha jeste: Ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, blagost, dobrota, vjera, krotost, uzdržanje. Za takve nema zakona”, reče apostol Pavle u poslanici Galatima. I zaista, onaj ko živi tako, ili stremi ovim vrlinama, s lakoćom ispunjava sve građanske i zakonske norme zemlje u kojoj živi, pa i ove najnovije, vezane za izolaciju i ograničenje kretanja. Takav sigurno nije, u maniru većine svojih sugrađana, vođen strahom od gladi i ove savremene kuge, pustošio radnje, markete, piljare, trafike i apoteke. Taj nije i neće prijavljivati komšiju ako im je baka, koja je za svojih godina naučila da pere ruke, da ne duva ljudima za vrat, i ne kašlje u lice, došla u posjetu da vidi unuče, jer je možda dovoljno osviještena da može naslutiti prve naznake depresije, pa ima potrebu da pođe i u drugi dom, jer bogati ljudi mogu na nekoliko mjesta da ostanu doma i da se osjećaju sigurnim.

Taj neće reći ime komšije koji je nedavno došao iz inostranstva i okačiti njegov JMBG na društvenim mrežama. Taj sigurno nema higijenske rukavice, masku i asepsol, ne zato što neće da posluša preporuke, nego zato što nema gdje da ih kupi. Taj posao, kao i razna prijavljivanja i špijunaže već su obavili malograđani.

Uporno nam govore „pobijedićemo”, samo ne znamo šta to znači. Valjda nećemo svi živote izgubiti, ako bi to za njih bila pobjeda.

Mene je strah da ne izgubimo, da sledeći matični brojevi ne budu od ljudi zaraženih HIV-om, pa da prijavljujemo alkoholičare, strastvene pušače, potencijalno oboljele od kancera, jer nam opterećuju budžet i zdravstvo. Ili da možda prijavljujemo homoseksualce, narkomane, neke istaknute vjernike, uz izgovor da ugrožavaju nečiju naciju ili stranku – čisto da se zna ko su, jer ljudski život je najvažniji.

Sjetite se toga kad sledeći put budete pominjali Ćupića, Principa, Mojkovac, Kruse, Bregalnicu... Ti ljudi su jednako cijenili život, ali su drugačije vrednovali slobodu. I narednom prilikom, kad zbog straha ili lažne empatije, krenete da stigmatizujete bližnje, sjetite se da su generacije davale živote da bismo mi danas uživali ove slobode.

Žrtva je mjera ljudskosti, kako danas, tako unazad sve do Hrista i antičke Grčke, mada sada više ne znamo ni šta to znači. Vrlina je izgubila na vrijednosti. Ministarsku fotelju ministar neće žrtvovati, niti predsjednik ijednog ministra, niti će žrtvovati sve žešću predizbornu kampanju, koju u atmosferi straha vodi vladajuća koalicija.

Budući da je od izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori politički život i govor brutalnom cenzurom i autocenzurom od strane vlasti i medija ukinut, a dolaskom virusa postalo je politički nekorektno pričati o bilo čemu drugom, izgleda da ćemo na jesen imati izbore na koje će izaći preživjeli, a tek nakon izbora ćemo znati da li su preživjeli i pobjednici.

Tad ćemo vidjeti koliko košta sloboda i kakvu smo žrtvu spremni podnijeti. A s obzirom na sasvim izvjesnu devalvaciju svih vrijednosti, sigurno je da ćemo biti jeftiniji, pa nemojte da za 20 kg brašna, umjesto jednog, kao dosad, ovaj put budu otkupljivana dva glasa, kao i da se jedno radno mjesto, umjesto s četiri, kupuje sa osam glasova.

Zato „ostani doma” može da bude parola opozicije za bojkot izbora. „Ostani doma”, zaustavi virus, da nas ne tamani još četiri godine, jer to Crna Gora ne bi izdržala. Već sada je namučena mnogim hroničnim bolestima, tako da bi propast predstojeće turističke sezone bila ravna otkazivanju pluća.

Izgleda da nam na jesen ne gine jedan kolektivni respirator, ali jedan zajednički respirator nije najgori scenario. Vjerovatno bi jedno plućno krilo imalo respirator u bojama Alijanse, tako da bi ono drugo moralo naći za sebe drugi, u tom slučaju ofarban u trobojku.

Našli bi se tu i neki manji respiratori za kojekakve komore i pretkomore – zelenih, crvenih i raznih drugih boja. Za takve boljke društva potreban je vrsni hirurg, da sve precizno isiječe i opet ušije u jednu skladnu cjelinu. Nažalost, naši doktori su po tom pitanju na nivou kasapina i priučenih mesara, a i nemamo adekvatnu instituciju za takav poduhvat.

Činjenica da smo zatvoreni u kući ne znači da nismo slobodni, ali i to što ćemo uskoro izaći iz karantina neće značiti da jesmo slobodni.

Sedamdeset tri odsto građana bilo je saglasno s tim da se otkriju imena građana u izolaciji, reče statističar na javnom servisu („Živa istina”), a u istoj emisiji drugi reče da je strah najbolji motivator (živa istina). Izgleda da je ovih 73 odsto dobro motivisano, a znamo koliko predsjednik voli atmosferu straha. Sedamdeset tri odsto je ozbiljan broj. Hrabrost nije odsustvo straha, dok sloboda jeste. Zato, Crnogorci, da vas predsjednik ne bi motivisao strahom, nek vas motiviše apostol Pavle.

Dakle, „ljubav, radost, mir, blagost, dobrota, krotost, uzdržanje”, jer za predsjednika ne važi „dugotrpljenje”. Smrt virusima, sloboda narodu!

---