- Piše: Jovo Pejović

Podatak da se na teritoriji Crne Gore od 1991. do 2019. godine dogodilo 711 ubistava je frapantan i najbolje govori o tome kakva je bezbjednosna situacija u državi u kojoj živimo. Nije tajna da se vrijeme obračuna sa stravičnim posledicama može povezati s početkom devedesetih godina, kada su pod pokroviteljstvom režima oživjeli korupcija i kriminal velikih razmjera koji traju do današnjeg dana. Dakle, moglo bi se reći da najveće zasluge za kreiranje kriminalnih grupa pripadaju režimu. Čak se stiče utisak da režimu ne pada na pamet da se ovo ludilo koje godinama traje zaustavi. Sjećam se da je u vrijeme moje mladosti bilo svega nekoliko policajaca koje smo svi znali i koji su uspješno održavali javni red i mir. Danas imamo nekoliko hiljada policajaca, ali nerijetko, što su pokazale i neke istrage, i pojavu njihovog učešća i pomaganja u kriminalnim radnjama. Stiče se utisak da ova vlast u sukobu kriminalnih grupa samo konstatuje posledice tih obračuna ne mareći mnogo za to što su stotine i stotine porodica zauvijek zavijene u crno zbog gubitaka svojih najdražih u najboljim godinama njihovih života. Oni koji duže pamte misle da je ekonomska situacija u kojoj živi najveći broj građana i najveći razlog za korupciju i kriminal. Crna Gora je zemlja razorene privrede, rasprodatih resursa, poniženih i opljačkanih građana, uzurpacije svake vlasti i moći jedne partije i njenih satelita i poslednjeg diktatora na Balkanu. Takvo stanje i te kako pogoduje korupciji i kriminalu. Za spas Crne Gore i njenih građana ovakvo stanje se mora hitno mijenjati, ali postavlja se pitanje kako?! Tužno je da Crna Gora u odabiru svog puta u budućnost ne može očekivati veću pomoć intelektualaca, jer ogromna većina se ponaša kao da je zadovoljna sadašnjim stanjem i nema snage ni hrabrosti da pokrene promjene. To stanje u budućnosti moglo bi biti još gore, jer smo svjedoci da se školuje sve više kadrova skromnog znanja i spremnosti na velika poniženja zbog sitnih privilegija. Zato sve više mladih školovanih ljudi nema svoj stav niti iskazuje spremnost da se za njega bori, jer prvenstveno razmišljaju na način da to može da ih košta. Nastavimo li ovako, umjesto intelektualaca, imaćemo buduće podanike. Neko bi rekao da nema napretka dok su na važnim državnim funkcijama oni koji su bili pokrovitelji pljačke naroda, ali i s onima koji su ubili čovječnost, čast i poštenje koje nas je vjekovima održavalo da opstanemo kao narod. Čovječanstvo i planetu ubija i sadašnji stil života. Ovo što danas gledamo – izbjeglice, migrante, poplave, požare, ludake na vlasti, nenormalne klasne razlike, zagađenje i globalno zagrijavanje, pa sve do virusa korona – proizvod je takvog stila života u kojem je glavni cilj moćnih pojedinaca novac i luksuz. Duhovni oporavak će doći kada prestanemo da se klanjamo lažnim veličinama i kada više pažnje obratimo na obične ljude koji se nalaze tu oko nas, a bez kojih ovaj svijet ne može opstati. Ako smo išta iz ovog zlog vremena naučili, onda je to potpuni besmisao slavljenja samoproklamovanih veličina koje su obeščastile svijet u kojem živimo.

---